POTRESI DOKRAJČILI VENEZUELU, IZ RUŠEVINA SE ŠIRI MIRIS SMRTI

Prema zasad nepotpunim podacima venezuelanske vlade, u potresima je poginulo više od 1700 ljudi, a preko 5000 ih je ozlijeđeno, piše CNN. Za desecima tisuća se još traga.

Slomljeni zdravstveni sustav

"Nekad smo na intenzivnoj njezi mogli imati i do deset pacijenata", rekao je Urbina-Medina. "No, najmanje zadnjih deset godina nemamo dovoljno osoblja, lijekova ni respiratora."

Jedna od četvero pacijenata na njegovu odjelu je 12-godišnja djevojčica koja je ostala zgnječena pod srušenom višekatnicom. Trpi strašne bolove i ima više ozljeda opasnih po život. U ostatku bolnice od prošlog je tjedna zbrinuto stotinjak djece, što je tek djelić ukupnog broja ozlijeđenih u potresima.

Spasioci iz Ekvadora u ponedjeljak su iz ruševina u saveznoj državi La Guaira izvukli živog 12-godišnjeg dječaka, no očekuje se da će takvih vijesti biti sve manje jer je prošlo ključno razdoblje za pronalazak preživjelih.

Američki geološki zavod procjenjuje da su potresi magnitude 7.2 i 7.5 vjerojatno usmrtili desetke tisuća ljudi. Stvarni broj žrtava možda se nikada neće doznati; nakon slične tragedije koja je pogodila državu La Guaira 1999., vlada nikada nije objavila službeni broj poginulih.

Vlada je produljila obustavu nastave, a prema prvim podacima samo je u Caracasu oštećeno 432 škole. Neoštećene školske zgrade sada služe kao privremena skloništa za tisuće raseljenih. Urbina-Medina je za CNN izjavio da nijedna bolnica u Venezueli nije bila spremna za katastrofu ovakvih razmjera.

"Nijedna bolnica u Venezueli nije spremna ni za svakodnevni rad", rekao je. "S ovom katastrofom stanje je još gore jer nemamo dovoljno lijekova, osoblja ni opreme." Prije potresa, vlada je svoj zdravstveni sustav uglavnom opisivala kao robustan, a za nestašice je krivila sankcije koje su nametnule Sjedinjene Države. I drugi liječnici s kojima je CNN razgovarao iznose slične pritužbe.

Dr. Andrés Cortiz, volonter britanske humanitarne organizacije Healing Venezuela, kaže da su mnoge bolnice oštećene. Naveo je da je osam bolnica u Caracasu moralo zatvoriti vrata, a preostale su pretrpane pacijentima i nemaju ni osnovna sredstva za čišćenje poput izbjeljivača i dezinficijensa.

Problemi su postojali i puno prije potresa. Dok je Venezuela tijekom proteklog desetljeća tonula sve dublje u krizu zbog lošeg upravljanja socijalističke vlade i teških američkih ekonomskih sankcija, Urbina-Medina je gledao kako brojni kvalificirani medicinski djelatnici napuštaju zemlju u potrazi za boljim prilikama.

Isti odljev mozgova pogodio je i venezuelanske škole, koje su i prije potresa patile od ozbiljnog nedostatka nastavnika. Neki su medicinari bili prisiljeni otići nedavno. Ubrzo nakon što su Sjedinjene Države u siječnju uhitile tadašnjeg predsjednika Nicolása Madura, Venezuela je prekinula dugogodišnju kubansku medicinsku misiju u zemlji, čime je ukinut ključan resurs u siromašnijim zajednicama.

Miris smrti i tračak nade

Dan nakon dva potresa, iz ruševina u Caracasu počeo se širiti miris smrti. Sada se nesnosan smrad raspadanja osjeća oko srušenih zgrada diljem grada. Ipak, on ne odvraća obitelji onih koji su još zarobljeni. Mnogi su podigli šatore uz hrpe smrvljenog betona i armature, čekajući bilo kakvu vijest o svojim najmilijima.

Među njima je i Mirella Herrera. Svaki dan čeka ispred ruševina zgrade u kojoj je živio njezin sin, tražeći bilo kakav znak njega, njegove supruge i njihove djece. "Ovo je za poludjeti", rekla je kroz suze. "Dok osjećam očaj i tjeskobu, hodam, pijem vodu i pitam se kako je njima. Ako su još živi, sigurno su očajni i samo žele izaći."

Na bijeloj ploči u blizini prikazan je tlocrt zgrade i njezinih osam katova. Uz svaki kat ispisana su imena obitelji. Ploča bilježi i poginule, spašene i nestale. U toj je zgradi dosad poginulo 12 ljudi, troje je spašeno, a za 20 se još traga. U posljednja dva dana nitko nije pronađen.

Uobičajeno je da su prva tri dana nakon ovakve katastrofe ključna za pronalazak preživjelih, jer čovjek bez vode može izdržati otprilike toliko. Pet dana nakon potresa, Herrera kaže da se i dalje nada. "Osjećam da je moj sin jak", rekla je. "Osjećam da me čeka, da zna da sam ovdje i da pazim na njega. Zato ne želim odustati."

Život u neizvjesnosti

U ponedjeljak rano ujutro Venezuelu je pogodio još jedan potres. Bio je to slabiji naknadni udar magnitude 4.9, ali dovoljno jak da ljude u pidžamama istjera iz njihovih domova i privremenih skloništa na ulice.

Vlada je brzo objavila da naknadni potres nije uzrokovao štetu, no to je bila slaba utjeha. Čak ni oni čiji domovi nisu srušeni ne mogu se vratiti. Pukotine se protežu zidovima mnogih preostalih zgrada. Na pročeljima mnogih od njih još stoje plakati bivših predsjednika Madura i Huga Cháveza, kao podsjetnik na to tko je gradio neke od nekvalitetnih stambenih objekata koji su se urušili.

Soledad Campos Aparicio, 78-godišnjakinja, čvrsto je grlila svog psa dok je u ponedjeljak čekala ispred svoje zgrade u Caracasu. Zgrada do njezine, stambeni kompleks Petunia, srušila se u potresima, a vlasti sada ne dopuštaju ni njoj ni njezinim susjedima da se vrate kući. Oko ruševina je teška mehanizacija, a spasioci raščišćavaju teren.

Neke općine koriste sustav "semafora" kako bi označile stupanj oštećenja zgrade. Zelena znači da je sigurna za stanovanje, žuta da je umjereno oštećena, a crvena da je nesigurna. "Ulazimo i izlazimo, ali ne daju nam da ostanemo", rekla je Campos Aparicio za CNN. Očajnički se želi vratiti u svoj stan. "Pala sam, onesvijestila se i ozlijedila koljena. Ne osjećam se dobro, a sama sam."