Filmska kritika: Escort-Najbolji, ali daleko od savršenog, Nolin film

U novoj rubricimo osvrćemo se na relevantne kino i serijske naslove. Danas o najnovijoj premijeri u domaćim kinima, posljednjem filmu Lukasa Nole ( 1964-2022), koji ,nažalost, nije dočekao premijeru .

28.10.2023. - 16:04
30.10.2023. - 17:27
Filmska kritika: Escort-Najbolji, ali daleko od savršenog, Nolin film
Foto: Živko Anočić

Za prosječnu hrvatsku filmsku produkcija, koja se već godinama ne može izvući iz ambisa dosadnjikavih i ružnjikavih socijalnih priča, pa i neatraktivnih ženskih tema, prezentiranih na beživotan način,sama pojava hrvatskog erotskog trilera,koji produkcijski i vizualno nalikuje na američku, francusku, ili španjolsku produkciju, uistinu jest hvale vrijedna.

 Ujedno,ovo je testamentni film Lukasa Nole, zagrebačkog redatelja i đaka,čija je relativno bogata filmografija, od 13 dugometražnih igranih ostvarenja u 58 godina života,puna uspona i padova, čak bi se moglo konstatirati kako jest krcatija promašajima,nego uspjesima. Prisjetimo se naslova koje je kritika popljuvala, a publika nije željela gledati, poput „Pravog čuda“ s preglumljenim Šerbedžijom. Nolini filmovi uvijek su zapeli negdje između želje da pomiri komercijalne potrebe i pokuša privući publiku, ali i još snažnije potrebe da se prezentira kao europski art redatelj, za što mu je nedostajalo snage. Tako da najčešće nisu dobro komunicirali s širom publikom, a nisu bili ni dovoljno art, da bi se to prepoznalo van granica ove male zemlje, stoga nikada nisu ušli na nijedan relevantniji europski i svjetski filmski festival. Po meni, njegov najbolji film „Rusko meso“,koji govori o kurvama u jednom hrvatskom bordelu, imao je problem što se nijedna glumica tad ( film je snimljen 1997.-e) nije željela skinuti i u njemu ima malo erotskih scena,obzirom na temu i mjesto radnje.

Sada, 20-ak godina kasnije, Nola kao da je svjestan svoje teške zdravstvene situacije i činjenice da snima posljednji film u karijeri, napokon otpustio sve kočnice,dao si oduška i snimio film kakav je ,očito, oduvijek žudio snimiti. Francuskog zapleta, skandinavske trilerske atmosfere i hrabre erotike, kakva se gotovo nikad ne viđa u hrvatskim i regionalnim produkcijama.

 Film započinje dugim sekvencama trojice prijatelja ( igraju ih odlično Živko Anočić,Hrvoje Barišić i Igor Kovač ),urbanih businessmana, koji u sitnim noćnim satima sjede u jednom zagrebačkom klubu i ,već pripiti i našmrkani, pričaju o životu, poslu,lovi i ženama. Tako i saznajemo da Miro radi u agenciji koja producira reklame,da je u sretnom braku s dizajnericom i nikada ne vara ženu. Desetak minuta kasnije vidimo ga u hotelskoj sobu, vidno pod utjecajem alkohola i kokaina, kako ostaje iznenađen, kad mu na vrata pokuca zgodna djevojka, koja se zove Maja i za koju nam je odmah jasno da se bavi escortom. Miro isprva ostane iznenađen neočekivanim posjetom, potom prihvati igru,pristaje na zavođenje mlade dame i počinje uživati u dugoj erotskoj igri. Nola iz vremena „Ruskog mesa“ ne bi otišao dalje od dijaloga klijenta i prostitutke. Nola danas kreće u opasnu erotsku eksplicitnu igru, skida oboje glumaca, snima ih bez stida u erotskom klinču i ekstazi. Hrabru i prirodnu ulogu odigrala je debitantica Maja Medak,kao privlačna escort girl, koja širi međunožje,nesputano vodi ljubav,potpuno obnažena. Još je veći šok što je Nola uspio osloboditi i opustiti glavnog glumca, inače vrlo sramežljivog Anočića,da skine gaćice i gol odigra erotske strastvene scene. Zahvaljujući sofisticiranom direktoru fotografije, te scene nisu ispale ni banalne, ni jeftine, već fino odigrane, snimljene i režirane. Da je Nola dijaloge radio na engleskom jeziku, nitko ne bi shvatio da je riječ o proizvodu hrvatske kinematografije.

Zaplet filma počinje kad se jutro poslije,mamuran od burne noći, glavni junak probudi sam u krevetu, ustane i kad uđe u hotelsku kupaonicu s namjerom da urinira, na podnim pločicama ugleda Maju. Mrtvu. U šoku odlazi na recepciju, tamo upoznaje recepcionara (izvrstan Krešimir Mikić),koji kad mu glavni junak prizna što se dogodilo, posve van sebe, hladnokrvno se nosi u izvanrednoj situaciji, odbija zvati policiju i hitnu pomoć, te sa svojim kolegom uklanja leš. I uvjerava glavnog junaka da nitko neće znati što se noćas dogodilo, te se junak u jutarnjim satima vraća ženi, s kojom uređuje mondenu kuću na selu, u koju su nedavno preselili iz grada s namjerom da pobjegnu od buke i smoga .Kao da se nikakva tragedija nije dogodila prije samo par sati.

Tako Nola reciklira dobro znan filmski motiv nevinog čovjeka, čiji se život pretvara u pakao, kad van svoje moći, postane umiješan u zločin, čime su se bavili i Hitchcock i Polanski i drugi veliki redatelji. Kod Nole , priča drži vodu do polovice filma, nakon što smo glavnog junaka vidjeli u seksualnom odnosu sa suprugom, odnosu s poslovnim kolegama, te prijateljima, u brojnim, svakodnevnim situacijama. U trenutku kad ga recepcioner i njegov kolega p,kao jedini svjedoci zločina, počinju ucjenjivati i remetiti mu život, glavni junak ostaje pasivan lik, dok primat u priči preuzimaju dvojica mefistovskih likova. I to je najveća manjkavost filma. Kako ne želim spojlati priču, na kraju filma Nola,na žalost, ne nudi ni jedno od mogućih razrješenja ovog trilera: a) glavni junak je sve to odsanjao i baš ništa se nije dogodilo, b) djevojka uopće nije mrtva, sve je to bila igra i ona se pojavljuje na kraju filma, c) glavni junak na kraju filma odlazi u policiju, ispriča sve i priznaje zločin, d) žena dobiva snimku seksa muža na mobitel, kao i snimku mrtvog tijela, dvoumi se, ali u interesu pravde prijavljuje supruga policiji... No, ništa od toga. Nola ima otvoren kraj u kojemu nitko ni za što ne odgovara, niti žena saznaje za preljub i smrt fatalne djevojke,dakle ostaje dosljedan cijelom svom filmskom opusu i ne zna ispričati priču do kraja. Što je šteta,ovako potpuni dojam ostaje polovičan i nedorečen.

 Veliki plus ukupnom dojmu daju fantastična kamera Frana Pamića, koji je zaslužio Zlatnu arenu, jer je napravio uistinu impresivan posao, rijetko viđen u domaćem filmu i sjajno zamaskirao Noline dramaturške propuste u scenariju. Posebno je fascinantna upotreba žarkih boja, svjetla i mnogih detalja, poput životinja u šumi, ili krupnih kadrova lica, oka, usana...Scenografija Ivana Veljače, nagrađenog Zlatnom arenom, apsolutno slijedi look filma, baš kao i kostimi Željke Franulović. Glazba Aleksandra Pejovskog je apsolutno žanrovski u duhu filma, oslanja se na sountrack Badalamentija, ali i teme iz kultnog Verhoevenovog erotskog trilera „Sirove strasti“. Nola je definitivno nadahnut kontroverznim Davidom Lynchom i Nicolasom Windingom Refnom, pogotovo iz „The Neon Demon“ i u nekim kadrovima doslovce ga kopira. Najbolji posao Nola učinio je u odabiru glumaca.

Apsolutno sjajan je Živko Anočić u naslovnoj ulozi tipa, koji se nosi sa tragedijom koja mu je promijenila život. Njegova gluma je tipično filmska, minimalistička,ali svaki njegov pogled i mimika lica itekako govore.Za razliku od 80 posto hrvatskih glumaca koji nemaju pojma što je mikro gluma u kadru. Anočić je glumac Gavelle koji ima već impresivnu filmografiju,no obzirom da ga prisustvo u medijima i na društvenim mrežama ne zanimaju, još uvijek nije postao velika zvijezda. Iako je definitivno danas najbolji filmski glumac u Hrvatskoj. Prepoznao je to i Rajko Grlić, s kojim snima upravo glavnu ulogu u psihološkoj drami „Svemu dođe kraj“. Anočić fantastično nosi Nolin film,od prvog do posljednjeg kadra. Izvrsne partnere imao je u Mikiću i Nikši Butijeru, u ulogama manipulativnih negativaca, koji glume pozitivce. Oboje su ,inače,majstori za netipične role. Ugodno iznenađenje jest Hrvojka Begović, u glavnoj ženskoj ulozi supruge,mondene dizajnerice, koja uživa u nesputanom seksu. Nola je učinio sjajan potez odlučivši se za nepoznatu glumicu ZKM-a, koja ni u matičnom kazalištu nije dovoljno iskorištena. Begovićka je pred kamerom vrlo opuštena, prirodna, nesputana, nesramežljiva,seksi u nekim kadrovima,a zbog netipičnog izgleda, podsjeća na Almodovarove junakinje. Šteta je samo što Nola nije dramaturški jače izbrusio njezin lik, jer njezino suočavanje s konkretnim muževim preljubom dalo bi joj prostora da glumački pruži mnogo više. Jer,to može. Perfektne su sve epizode: od Barbare Nole,kao proste i nadrkane šefice marketinške agencije, Matije Čigira kao njezin mlađi kolega, Paško Vukasović kao retardirani nećak, Iva Babić i Dajana Čuljak kao trendsetterice, do Luje Kunčevića, kao agenta modne agencije. Nola nije promašio ni u jednom akteru.

Sve u svemu, „Escort „ ostaje najboljim ostvarenjem prerano preminulog zagrebačkog redatelja i profesora na Akademiji, koje je daleko iznad prosjeka domaće dugometražne produkcije, no, daleko od savršenog ostvarenja. Upravo to je i razlog što film nije ušao ni na jedan relevantan A festival, te se morao pomiriti s posthumnom svjetskom premijerom u Puli.

   0
   0