Osvrt Anje Janjatović Zorice na gostovanje Zlatka Burića Kiće u Kino Zoni
Najbolji europski glumac prošle godine Zlatko Burić Kićo kroz oči Anje Janjatović Zorice nakon gostovanja u zadarskoj Kino Zoni
U petak je u Kino Zoni Zadar, u suradnji s Clubture networkom i Studio Artlessom održana projekcija dokumentarnog filma "Mekani brodovi" Željka Zorice Šiša, Ane Janjatović Zorice i Viktora Krasnića. Nakon projekcije okupljeni su imali priliku razgovarati i s najboljim europskim glumcom u 2022-oj godini, Zlatkom Burićem Kićom, istaknutim članom Kugla glumišta, o čemu je govorio spomenuti film.
Zlatko Burić Kićo je, spomenuto, dobitnik nagrade Europske filmske akademije za najboljeg glumca 2022. godine pa je bilo zanimljivo čuti što ima za reći, ne samo o filmu, već i nizu drugih stvari iz svoje bogate i nagrađivane karijere. Razgovor s njim je moderirala koautorica filma, Anja Janjatović Zorica koja donosi svoje impresije o filmu i Zlatku.
- U filmu se uz obilje izvornih materijala i bučne glazbe vješto isprepliće multi perspektivna priča o uzbudljivom izvaninstitucionalnom kazalištu u kojem se radilo „na život i smrt“. Post avangardna kazališna grupa Kugla glumište je djelovala sredinom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. stoljeća, u kojoj sam i ja sudjelovala, informirala je okupljene Zorica.
- Glumište je njegovalo estetiku totalnog teatra, narušavalo teatar kao „kocku“ s unaprijed odvojenom pozicijom gledatelja i stvarala „kuglu“ – teatar kao urbani ritual i socijalnu situaciju, u istoj ravni s publikom. Grupa je uspostavljala ne hijerarhijski oblik organizacije kazališne proizvodnje njegujući policentričnost izvora kreativnosti i skupno osmišljavala predstave. Zlatko Burić Kićo je, uz vrhunski profesionalni glumački angažman, formativno i duboko povezan sa subvezivnom, alternativnom kulturom koja jezik pronalazi u avangardističkim postupcima i praksama, intuitivnom i eksperimentalnom djelovanju izvan i mimo predvidljivih postavki mainstreama. Publika svjedoči kako im je film i susret s tako izuzetnom osobom bogate i zanimljive biografije otvorio nove spoznaje o prošlosti alternativne kazališne umjetnosti, o važnosti glazbe i filma kao impulsa i inspiracije za umjetničko stvaranje, trajnom sukobu etabliranih art krugova i svježeg promišljanja umjetnosti, na koncu i najviše - o slobodi stvaranja u više ili manje nesklonom okruženju ili baš njemu nasuprot. Usprkos višestrukim priznanjima Kugla glumište nije imalo adekvatan prostor za rad, čime se nalazilo u istoj situaciji u kojoj se kvalitetne kulturne i umjetničke inicijative i organizacije nezavisne scene diljem zemlje danas bore za „osvajanje“ prostora za stvaranje i održavanje autonomnog programa, rezimirala je Zorica. (K. Z.)
