PLENKOVIĆEV PENDREK NAJDRADIJE BI DIJELIO I PRESUDE!
Kad sustav zakaže, HDZ-ova vlast po već ustaljenom obrascu traži krivca svugdje osim u vlastitim redovima. Danas su na redu suci, sutra će biti netko drugi. Policija nije privatna zaštitarska služba HDZ-a, a pravosuđe nije produžena ruka Banskih dvora!
Navijački incidenti u Splitu otvorili su još jedno ozbiljno pitanje – gdje prestaje odgovornost institucija, a počinje političko prebacivanje krivnje?
Ministar Božinović odgovornost usmjerava prema pravosuđu, dok Udruga hrvatskih sudaca odbacuje takve prozivke bez konkretnih podataka i traži odgovore o postupanju policije.
Istodobno, iz Domovinskog pokreta stižu optužbe da se navijački incidenti koriste za ideološke obračune s hrvatskim narodom i braniteljima.
I upravo tu nastaje najveći apsurd hrvatske politike!
Kad treba objasniti propuste, proziva se pravosuđe. Kad treba raspravljati o navijačkom nasilju, otvaraju se ideološki sukobi. A kad treba jasno utvrditi tko je što napravio, politička prepucavanja ponovno zasjene činjenice.
Nacistički povici i nasilje zaslužuju nedvosmislenu osudu i zakonske sankcije. Ali odgovornost pojedinaca ne smije postati kolektivna osuda hrvatskih navijača, branitelja ili čitavog naroda.
Policija nije ničiji poslušni sluga, pravosuđe nije produžena ruka izvršne vlasti, a navijačke tribine ne smiju postati poligon za političke obračune!
HDZ-u i njegovim koalicijskim partnerima valja postaviti jednostavno pitanje: žele li doista neovisne institucije ili institucije čije će odluke odgovarati njihovim političkim očekivanjima?
HDZ bi najradije kontrolirao sve – policiju, sudove, institucije, pa na kraju i samu istinu.
Ali postoji jedna stvar koju bi trebali konačno shvatiti: Hrvatska nije stranačko vlasništvo, suci nisu politički poslušnici, a policijska značka ne smije biti iskaznica stranačke odanosti.
Kad politika poželi određivati tko je kriv, a tko nevin, tada više ne govorimo o pravnoj državi, nego o opasnoj demonstraciji političke moći.
I možda je upravo to najveći problem ove vlasti – što neovisne institucije doživljava kao prepreku, a ne kao temelj demokracije.
Jer ministar ne može istodobno tražiti odgovornost drugih i izbjegavati pitanja o odgovornosti sustava kojim upravlja.
Hrvatska nije ničije stranačko vlasništvo. Domovinski rat nije politički štit, navijači nisu sredstvo za ideološke obračune, a pravosuđe ne smije biti ničiji instrument.
I zato je vrijeme da se prestane s političkim nadmetanjem oko toga tko će koga optužiti.
Jer država u kojoj se više energije troši na traženje političkog krivca nego na utvrđivanje stvarne odgovornosti ima problem mnogo veći od jednog navijačkog incidenta.
