SVE JE SKUPLJE, A KRAJ SE NE NAZIRE? "IMA LI PLENKI EKONOMISTA U VLADI?"

Inflacija u Hrvatskoj ponovno ubrzava, a najveći pritisak na kućne budžete dolazi od poskupljenja prijevoza, stanovanja i energije. Iako gospodarski pokazatelji upućuju na rast plaća, mirovina i ukupne gospodarske aktivnosti, pitanje je koliko građani taj napredak doista osjećaju u svakodnevnom životu.

Ekonomski analitičar i konzultant Petar Vušković upozorava na opasnosti inflacije koja pogađa osnovne životne potrebe, ali istodobno ističe da je životni standard u Hrvatskoj tijekom proteklih godina znatno porastao. Ključ dugoročnog rješenja, smatra, nije u stalnom subvencioniranju potrošnje, nego u povećanju domaće proizvodnje, produktivnosti i tržišnog natjecanja.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, potrošačke cijene u Hrvatskoj u rujnu 2026. godine bile su 4,7 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Time je godišnja stopa inflacije ubrzala drugi mjesec zaredom, nakon što je u kolovozu iznosila 4,2 posto. U odnosu na prethodni mjesec cijene su porasle za 0,9 posto, što dodatno potvrđuje nastavak inflatornih pritisaka.

Iza ukupne stope inflacije kriju se znatne razlike među pojedinim kategorijama potrošnje. Najveći godišnji rast cijena zabilježen je u prijevozu, koji je poskupio čak 16 posto. Istodobno su troškovi stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva porasli za 11,7 posto. Riječ je o izdacima koji zauzimaju važno mjesto u kućnim budžetima i koje građani teško mogu izbjeći ili značajnije smanjiti.

Osjetno su porasle i cijene restorana te usluga smještaja, za 6,5 posto, dok su zdravstvene usluge poskupjele za 4,6 posto.

S druge strane, pojedine kategorije bilježe pad cijena. Hrana i bezalkoholna pića na godišnjoj su razini pojeftinili za 0,5 posto, a odjeća i obuća za 6,6 posto. Međutim, takva kretanja nisu bila dovoljna da neutraliziraju snažan rast troškova energije i prijevoza.

Prema glavnim komponentama indeksa potrošačkih cijena, energija je na godišnjoj razini poskupjela čak 20,4 posto, dok su usluge bile skuplje za 7,6 posto. Na mjesečnoj razini najveći rast cijena zabilježen je kod odjeće i obuće, za 11,4 posto, dok su restorani i smještaj pojeftinili za 2,5 posto. Cijene energije u odnosu na kolovoz porasle su za 2,7 posto, a cijene usluga pale su za 0,7 posto.

Prema harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (HIPC), koji omogućuje usporedbu inflacije među državama Europske unije, godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj iznosila je 4,3 posto.

Vušković: "Inflacija nije samo broj, nego upozorenje da život ponovno postaje skuplji"

Komentirajući najnovije podatke o rastu potrošačkih cijena, ekonomski analitičar i konzultant Petar Vušković napominje kako inflacija od 4,7 posto nije samo ekonomski pokazatelj, nego ozbiljno upozorenje da život u Hrvatskoj ponovno postaje skuplji.

"Posebno zabrinjava što najviše rastu cijene onoga bez čega građani ne mogu. Prijevoz je poskupio 16 posto, a stanovanje i energenti gotovo 12 posto. Drugim riječima, sve je skuplje otići na posao, platiti režije i održavati normalan životni standard.

Najopasnija je inflacija koja udara na osnovne životne potrebe jer od takvih troškova građani ne mogu pobjeći. Kada poskupljuju energija i prijevoz, posljedice se postupno prelijevaju i na ostatak gospodarstva. Zato ne možemo govoriti samo o rastu cijena, nego i o pritisku na buduću potrošnju i gospodarski rast.

Hrvatska mora prestati promatrati gospodarski uspjeh isključivo kroz rast BDP-a, plaća i potrošnje.

Inflacija je posebno nepravedna jer najviše pogađa one koji imaju najmanje. Bogatiji mogu smanjiti štednju ili odgoditi potrošnju, dok siromašniji nemaju taj luksuz. Zato Hrvatskoj ne trebaju samo kratkoročne subvencije, nego ozbiljna ekonomska politika. Ima li u Vladi ekonomista?", pita se. 

Rastu plaće i mirovine, ali koliko raste stvarni životni standard?

Jedno od ključnih pitanja koje se nameće uz nove podatke o inflaciji jest odnos nominalnog rasta primanja i stvarne kupovne moći. Vlada često ističe rast plaća, mirovina i BDP-a kao pokazatelje gospodarskog uspjeha, no rast cijena osnovnih životnih potreba istodobno može umanjiti dio koristi koje građani ostvaruju od većih primanja.

Vušković napominje da se pri ocjeni životnog standarda mora promatrati šira slika i dugoročnije razdoblje. Pritom upozorava da se poboljšanje standarda ne očituje samo u visini prihoda, nego i u promjenama potrošačkih navika, dostupnosti usluga i načinu života.

"Rast BDP-a pokazuje koliko gospodarstvo proizvodi, rast plaća i mirovina koliko rastu nominalno dohoci građana, ali rast kupovne moći pokazuje koliko građani od svih tih makroekonomskih varijabli stvarno imaju koristi.

Ekonomiju aktivno pratim od 2010. godine i mogu reći da je standard snažno rastao. Rast životnog standarda ne očituje se samo u visini plaća i mirovina, nego i u promjeni strukture osobne potrošnje.

Danas građani koriste niz usluga koje su nekada bile luksuz ili povremeni izdatak. Naručivanje hrane putem Wolta i Glova, korištenje taksija, odlasci u kozmetičke salone, kupnja automobila, češći odlasci u restorane i putovanja pokazuju koliko se promijenio način života. To ne znači da svi građani žive bolje, ali pokazuje da je dijelu stanovništva porasla mogućnost potrošnje na praktičnost, komfor i slobodno vrijeme. Naravno, takva potrošnja financira se iz realno većih dohodaka ali iz štednje i zaduživanja. Ima dio građana koji se ne slažu s tezom o rastu standarda ali to je samo zato što svoje potrošačke navike ne mogu sagledati kroz prizmu rasta standarda.

Dodatno, nikada u ekonomskoj povijesti se nije dogodilo da se svi voze u prvom vagonu vlaka, neki su otpozadi ali je važno da su svi u istom vlaku."

Njegova ocjena tako upućuje na razliku između dugoročnog poboljšanja životnog standarda i kratkoročnog pritiska inflacije. Iako su se tijekom proteklih godina promijenile potrošačke mogućnosti dijela stanovništva, to ne znači da svi građani jednako sudjeluju u gospodarskom rastu niti da rast cijena na njih ostavlja jednake posljedice.

Upravo zato važno je razlikovati nominalni rast plaća i mirovina od njihova realnog rasta. Ako primanja rastu brže od cijena, kupovna moć može se povećavati unatoč inflaciji. No ako cijene osnovnih potreba rastu brže od prihoda pojedinih kućanstava, njihov se svakodnevni financijski položaj može pogoršati čak i u razdoblju gospodarskog rasta.

Jesu li subvencije dovoljne za dugoročnu borbu protiv inflacije?

Osim pitanja životnog standarda, ubrzavanje inflacije ponovno stavlja u središte pozornosti učinkovitost Vladinih gospodarskih mjera. 

"Vladine mjere subvencioniranja energenata, ograničavanja pojedinih cijena i pomoći ugroženim skupinama mogu ublažiti neposredne posljedice inflacije. Međutim, treba razlikovati politiku ublažavanja rasta cijena od politike koja dugoročno smanjuje inflatorne pritiske.

Hrvatskoj je potreban snažniji naglasak na strukturnim uzrocima inflacije. To podrazumijeva povećanje domaće proizvodnje, osobito hrane i energije, jačanje tržišnog natjecanja, smanjivanje administrativnih prepreka poduzetnicima te odgovornije upravljanje javnom potrošnjom.

Važno je i povećavati produktivnost gospodarstva jer se dugoročno održiv rast plaća mora temeljiti na većoj stvorenoj vrijednosti, a ne samo na povećanju nominalnih primanja.

Cijene se dugoročno ne smanjuju tako da država stalno subvencionira potrošnju, nego tako da stvara uvjete za jeftiniju proizvodnju i snažniju konkurenciju.

Ekonomski mehanizam je jednostavan: povećanjem ponude i produktivnosti smanjuje se trošak po jedinici proizvoda, a tržišna konkurencija potiče poduzeća da te uštede prenesu na krajnje potrošače.

Hrvatskoj je zato potrebna politika koja će smanjivati troškove energije, logistike i poslovanja te uklanjati prepreke tržišnom natjecanju. Za takav program Vlada bi trebala imati dobre ekonomiste u svojim redovima".