PRIJE SRERENICE BILA JE ŠKABRNJA. RATKO MLADIĆ ZA TAJ ZLOČIN NIKAD NIJE ODGOVARAO

Mladić će ponajprije ostati zapamćen kao zapovjednik Vojske Republike Srpske pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, teroriziranja stanovnika Sarajeva, progona, ubojstava i drugih zločina u Bosni i Hercegovini.

No njegov ratni put nije počeo u BiH. Prije Sarajeva i Srebrenice bio je jedan od ključnih zapovjednika JNA u operacijama u Hrvatskoj, posebno u sjevernoj Dalmaciji. Njegove snage napadale su Kijevo, područje Šibenika, Zadra i Sinja, a važnu ulogu imao je i u napadu na Škabrnju, nakon kojeg je počinjen jedan od najtežih zločina u Domovinskom ratu.

Mladićeva uloga u pripremi napada

U vrijeme napada Mladić još nije formalno bio zapovjednik 9. korpusa JNA sa sjedištem u Kninu, kako se često navodi. Bio je načelnik njegova stožera i zamjenik zapovjednika, dok je korpusom zapovijedao general Vladimir Vuković.

Mladić je za zapovjednika korpusa imenovan 30. prosinca 1991. Ipak, već je u studenome bio jedan od najutjecajnijih ljudi u zapovjednom lancu i sudjelovao je u pripremi operacija.

Škabrnja se nalazila u zoni odgovornosti 180. motorizirane brigade JNA iz Benkovca, koja je bila dio 9. korpusa. Uz JNA su na zadarskom području djelovale postrojbe Teritorijalne obrane i policije tzv. SAO Krajine te dobrovoljačke i paravojne skupine iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

Dokumenti i iskazi izneseni pred Haškim sudom povezuju Mladića s pripremom napada. U ratnom dnevniku sa sastanka održanog dan prije napada zabilježeno je da 180. brigada treba pomaknuti oklopni bataljun prema Škabrnji i Nadinu, uz formulaciju "da se to zbriše". Svjedok koji je bio na sastanku rekao je pred sudom da je tu zadaću iznio Mladić.

Napad je počeo 18. studenoga oko 7.30 sati i izveden je iz dvaju smjerova. Jedna kolona tenkova, oklopnih transportera i pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana. JNA je upotrijebila tenkove, topništvo i zrakoplovstvo, dok su iza oklopnih snaga napredovali pripadnici Teritorijalne obrane i drugih srpskih postrojbi.

"Ako se povučeš, strijeljat ću te"

O Mladićevu ponašanju tijekom napada pred Haškim sudom svjedočio je Marko Miljanić, tadašnji zapovjednik obrane Škabrnje. Miljanić je rekao da je preko otvorene radioveze čuo razgovor Mladića i zapovjednika snaga koje su napadale selo.

Prema njegovu svjedočenju, zapovjednik je javio da mu je eksplodirala zaliha streljiva i da ne može nastaviti napad. Mladić mu je odgovorio: "Nastavi napad, dobit ćeš rezervu municije. Ako se povučeš, strijeljat ću te."

Nakon probijanja hrvatske obrane napadači su ušli u selo. Uslijedila su ubojstva civila, zlostavljanja zarobljenika, pljačka i sustavno uništavanje kuća. Civile, među kojima su bili žene, djeca i starije osobe, izvlačili su iz podruma i ubijali u kućama, dvorištima i na ulicama.

Zarobljene civile i vojnike koristili kao živi štit

Zarobljene civile i branitelje tjerali su ispred tenkova kao živi štit. Više od stotinu civila, uglavnom žena i djece, zarobljeno je i odvedeno u Benkovac. Odrasli muškarci odvojeni su od žena i djece, a dio ih je završio u kninskim logorima.

Prema hrvatskim službenim podacima, 18. studenoga u Škabrnji ubijena su 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. Zločini su se nastavili tijekom okupacije, a mjesto je opljačkano, spaljeno i gotovo potpuno razoreno.

Tijekom Domovinskog rata smrtno je stradalo ukupno 56 škabrnjskih civila, a poginulo je i 25 branitelja iz tog mjesta. Nakon rata još je šestero mještana poginulo od zaostalih mina.

Zašto Škabrnja nije završila u haaškoj optužnici?

Haški sud u predmetu protiv Milana Martića utvrdio je da su u napadu sudjelovale postrojbe JNA, Teritorijalne obrane i policije SAO Krajine. Martić je osuđen na 35 godina zatvora za širi niz zločina u Hrvatskoj, među kojima su bili i zločini u Škabrnji i Nadinu.

Za Škabrnju je bio optužen i Slobodan Milošević. Njegova je optužnica navodila da su snage sastavljene od JNA, Teritorijalne obrane i Martićeve policije išle od kuće do kuće i ubijale civile. Milošević je umro prije završetka suđenja pa mu presuda nije izrečena.

Zločin u Škabrnji, međutim, nije obuhvaćen optužnicom protiv Mladića. Njegov haaški predmet bio je ograničen na zločine počinjene u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Nije postojala pravna prepreka da mu se sudi i za zločine u Hrvatskoj. Haški sud za njih je imao nadležnost, što potvrđuju postupci protiv Martića, Miloševića i drugih optuženika.

Ne postoji javno objavljeno službeno objašnjenje zašto haaško tužiteljstvo Škabrnju nije uvrstilo u Mladićevu optužnicu. Kada je 2011. napokon uhićen, sud je već provodio strategiju završetka rada, a predmet protiv njega dodatno je sužen.

Broj pojedinačnih zločina za koje je tužiteljstvo namjeravalo izvoditi dokaze smanjen je sa 196 na 106, a broj obuhvaćenih bosanskohercegovačkih općina s 23 na 15.

Ni hrvatsko pravosuđe protiv Mladića nije dovršilo postupak za Škabrnju.

Okružni sud u Šibeniku još ga je 1992. u odsutnosti osudio na 20 godina zatvora zbog napada na Kijevo te područja Sinja, Vrlike i Šibenika. Protiv njega su pokrenuti i postupci zbog Peruće, granatiranja Zadra i drugih napada.

Dokumentacija iz hrvatskih predmeta 2002. je proslijeđena haaškom tužiteljstvu. Međutim, u DORH-ovu pregledu postupaka protiv Mladića, objavljenom 2017., Škabrnja se ne spominje.

Većini osuđenih presude nikada nisu izvršene

Nije točna ni često ponavljana tvrdnja da je za zločin u Škabrnji osuđena samo jedna osoba. Županijski sud u Zadru 1995. osudio je 18 osoba: šesnaestero na po 20 godina zatvora, jednu osobu na 15, a Jovana Badžoku na deset godina. Većini je suđeno u odsutnosti.

Badžoka je izdržao desetogodišnju kaznu. Zorana Banić, prvotno osuđena u odsutnosti, nakon uhićenja u Švicarskoj i izručenja Hrvatskoj dobila je pravo na obnovu postupka te je pravomoćno osuđena na šest godina zatvora. U nekim obnovljenim postupcima prvotne su presude poslije ukinute, a optuženi oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Većina osuđenih nikada nije bila dostupna hrvatskom pravosuđu niti je izdržala izrečenu kaznu, a brojni neposredni počinitelji i zapovjednici ostali su nekažnjeni.

"Djeca koja danas odrastaju najveća su pobjeda nad Mladićem"

Nakon vijesti o Mladićevoj smrti u Škabrnji nije bilo slavlja. Danka Dražina, koja je tijekom napada bila bolničarka, rekla je za RTL Danas da nije osjetila olakšanje. Umjesto o Mladiću, kazala je, želi misliti na poginule suborce i nevine civile.

Dražina smatra da su "zakazale naše institucije", posebno hrvatska politika i pravosuđe, jer Mladić nije procesuiran za Škabrnju.

Poručila je da su djeca koja danas odrastaju u slobodnom mjestu "najveća pobjeda" nad čovjekom kojeg Škabrnjani smatraju jednim od glavnih tvoraca zla koje ih je pogodilo 1991. godine.