Nikša Butijer: glumac kojem ne gine Zlatna arena
Otkad je zabljesnuo u filmu Ne gledaj mi u pijat Hane Jušić Nikša Butijer prometnuo se među najangažiranije hrvatske filmske glumce. U Puli igra u filmovima Turić, Nanut , Hitreca, Kulenovića i Nole i već je najozbiljniji kandidat za Zlatnu arenu.
Dubrovački glumac zagrebačke adrese Nikša Butijer još uvijek nije velika filmska zvijezda, šire prepoznata kod publike, iako ima sve predispozicije za to.
Koncem devedesetih završio je gimnaziju u rodnom Dubrovniku. Potom seli u Zagreb, gdje upisuje i magistrira glumu na Akademiji. Ubrzo među redateljima biva prepoznat kao jedan od najtalentiranijih mladih glumaca. Redovito sudjeluje na Dubrovačkim ljetnim Igrama. Posebno se pamti uloga Vuka Konavljanina u Dubrovačkoj trilogiji, u režiji veterana Joška Juvančića. Gostuje u mnogim kazališnim kućama, no mnogo je više angažiran u filmovima i serijama.
U bogatoj filmografiji ima već 60-ak naslova. Nakon što je odigrao ulogu retardiranog brata u dalmatinskoj disfunkcionalnoj obitelji u filmu Ne gledaj mi u pijat Hane Jušić postao je među najtraženijim glumcima. Zlatne arene za epizodne uloge osvojio je za role u ratnoj drami Crnci Zvonimira Jurića i društvenoj satiri Koja je ovo država Vinka Brešana. Nagrađen je i na Danima hrvatskog filma za ulogu u kratkom igranom filmu Mary Juraja Primorca.
Da je riječ o najzaposlenijem filmskom glumcu potvrđuje i podatak da na Puli igra čak u pet filmova: Tragovi Dubravke Turić, Dnevnik Pauline P. Nevena Hitreca, Sedmo nebo Jasne Nanut, Escort Lukasa Nole i Smrt djevojčice sa žigicama Gorana Kulenovića. Kako je Butijer glumac transformacije, u svakoj roli ulazi u potpunosti u lik koji tumači i kameleonski se mijenja.
Prema ocjeni filmske kritike, za dijametralno razlličite uloge, oca u art filmu Tragovi i najboljeg prijatelja u urbanoj komediji Sedmo nebo ozbiljni je kandidat za Zlatnu arenu. (BH)
