Ekskluzivno - putovanje: Iran kroz oči Zadranke Mirjane Belić

Iran me toliko oduševio da sam odlučila, kao i svi moji suputnici, biti njihova „ambasadorica“, odluka je Mirjane Belić, Zadranke koja se nedavno vratila iz spomenute zemlje, gdje je bila sa suprugom Mladenom. Za Zadarski portal prepričava dojmove koje je stekla i „razbija“ brojne predrasude koje uglavnom kruže među ljudima kada je u pitanju zemlja koja slovi za kolijevku civilizacije. 

- Puno sam toga vidjela u životu i proputovala no susret s Iranom me očarao. Toliko ljubavi među ljudima, topline i gostoljubivosti nisam odavno osjetila, a svijet sam obišla od Australije do Amerike, nastavlja naša sugovornica. 

Mirjana Belić i suprug Mladen svoj su radni vijek proveli u Zurichu, vrativši se u rodni grad nakon odlaska u mirovinu. No umirovljenje ih nije ni najmanje usporilo. Umirovljeničke dane odlučili su provesti dinamično, često putujući te se uključivši aktivno i u društveni život grada, kako kroz prisustvo na svim važnijim zadarskim događanjima, tako i kroz djelovanje Lions kluba, čiji su članovi već godinama kako bi mogli pomoći potrebitima. No ni to nije sve jer se bave i turizmom pa riječ – umirovljenje gotovo da nema nikakve veze s njima. Posebice kada su u pitanju putovanja koja se u njihovom slučaju nižu jedno za drugim. 

Isfahan me oduševio jer je uistinu bajkovit grad iz Šeherezadinih „1001 noći“, ističe Mirjana Belić

- Putovati znači osjetiti svijet, osjetiti život, a upravo je taj motiv bio i ostao ključan za supruga Mladena i mene. Stoga se nismo ni najmanje dvoumili kada su nam iz jedne od turističkih agencija preko koje smo već putovali predložili posjet Iranu. I bez obzira što su nas neki prijatelji upozoravali da bi to putovanje moglo biti opasno, da je riječ o zemlji koja nema dobru reputaciju, odlučili smo otići i nismo se pokajali. Dapače, kao što sam spomenula, Iran nas je oduševio na svim razinama, od bajkovite arhitekture, starina iz „1001 noći“, ukusne hrane do ljudi koji su, usudila bi se reći, zadržali neke vrijednosti koje nažalost nestaju iz ovog našeg Zapadnog svijeta. Iran cijeni obitelj, cijeni druženje i cijeni slobodno vrijeme koje ljudi provode jedni s drugima a ne pred mobitelima. Naravno ništa nije idealno pa smo svjedočili krutim pravilima odjevanja za žene no ni to nije više kao što je bilo. Mlade su djevojke uglavnom odbacile marame koje su zakonom propisane pa ih nose onako opušteno oko vrata. Ako ih Moralna policija, koju sastavljaju uglavnom žene, zaustavi i naredi da se pokriju, napravit će to ispred njih i onda već desetak koraka dalje vratiti maramu na mjesto gdje je i bila. Isto tako nosi se i jeans, puši na ulicama, atmosfera je gotovo kao i u svakoj metropoli. Nekog straha na ulicama nema, kako sam to mogla zaključiti, ističe Mirjana. 

Mirjana je kao i njene saputnice imala obaveznu maramu na glavi no ističe da je vidjela brojne mlade djevojke koje ne poštuju to pravilo i nose ih samo oko vrata

Putovanje na kojem su bili trajalo je desetak dana tijekom kojih su posjetili nekoliko gradova.

- Bili smo u Teheranu kao i na nekoliko drugih lokacija i ne samo da smo, kao što sam to već naglasila, uživali u ljepotama arhitekture, gostoljubivim ljudima i ukusnoj hrani nego smo i uštedjeli, koliko je tamo sve jeftino. Promijenila sam 100 eura za neke dnevne sitnice i to mi je bilo dovoljno za cijelo putovanje. Inflacija je kod njih ogromna pa sam za taj iznos dobila 49 milijuna njihovih riala no bez obzira na velik broj nula na novčanicama, nije bilo nikakve bojazni da će vas netko prevariti pri plaćanju. Oni su tamo toliko pošteni da ne samo da će vam vratiti ostatak do zadnjeg rijala već vam neće uzeti ni napojnicu, koliko tamo vrijede nekakve druge vrijednosti ophođenja među ljudima. A da ne kažem koliko vole turiste, svjesni koliko u svijetu kruži laži o njima i njihovoj zemlji. Gotovo na svakom koraku su nas zaustavljali, molili da se zajedno fotografiramo, raspitivali se o nama, našoj kulturi i običajima. Zanimljivo je za spomenuti da sam jednom prilikom završila sa suprugom u jednom restoranu gdje su nam, kada su čuli odakle smo, pustili Olivera i njegovu „Anđele moj“. A kada sam pitala neke momke znaju li što o Hrvatskoj, odgovorili su da ne znaju. No kada sam im rekla da smo zemlja Modrića i Rakitića, odmah su se nasmijali i rekli da sada znaju odakle dolazimo. Nogomet je tamo jako popularan pa su naši sportski „ambasadori“ očito uspjeli pronjeti glas o našoj zemlji čak i na lokacije koje žive poprilično zatvoreno, u odnosu na ostatak svijeta, prisjeća se dalje Mirjana. 

Gdje god smo išli pobuđivali smo zanimanje ljudi koji su se htjeli fotografirati s nama i razgovarati, a posebice studentice, prisjeća se Mirjana

Razgovor nastavljamo pitanjem o hrani.

- Sve što smo jeli je bilo jako ukusno. Baza njihove prehrane je riža koja je svugdje. Servira se uglavnom sa šafranom i grožđicama, a od mesa jede se puno janjetine i kokoši te ribe koja je bila izvrsna. Fast food nisam nigdje vidjela, a od slastica bih izdvojila jednu specifičnu koja se radi od janjetine. Čudno kada su kolači u pitanju no kako se janjetina kuha sve do stanja kada se gotovo raspada te onda miješa sa šafranom rezultat je slastica koja nalikuje na svojevrsnu krema od vanilije, informira nas Mirjana. 

Njeni saputnici i ona te informacije nisu uglavnom mogli odmah podijeliti sa svojima u Hrvatskoj jer iako ga imaju, internet slabo funkcionira pa su neke poruke znale proći, a neke ne. 

Na ostacima Persepolisa, nekadašnjeg glavnog grada Perzijskog carstva

- Nekakav pristup internetu postoji no ne onakav na kakav smo mi navikli. Ipak, mladi ljudi imaju neke svoje kanale pa mogu zaobići ograničenja pa nije rijetkost da su itekako informirani što se događa van njihove zemlje kako što nije rijetkost da mnogi i putuju. U avionu je stoga uobičajena praksa da žene dolaze iz inozemstva obučene kao na Zapadu te pred izlazak stavljaju marame. Tako sam i ja napravila. Marama mi je bila cijelo vrijeme na glavi no lagano postavljena, bez da mi je to netko osporavao. Znala sam da odjeća ne smije naglašavati linije tijela pa sam i na to pazila. No potpuno pokrivenih žena nisam vidjela. Dapače, izlozi njihovih trgovina za žene nude modernu odjeću koja se uglavnom ne može vidjeti na ulicama pa vjerujem da ju žene nose na nekim mjestima gdje su valjda same, mišljenja je Mirjana. 

Razgovor o Iranu mogao bi potrajati i potrajati, uspomene koje je naša sugovornica stekla i više su nego upečatljive no priču zaključujemo i krećemo u odabir fotografija koje će opisano još bolje potkrijepiti, prenoseći i poruku bračnog para Belić da Iran treba svakako vidjeti, bez straha, bez predrasuda. (K. B.)