Gordan Jandroković: tajna opstanka na političkom vrhu

Ima jedan političar na hrvatskoj političkoj sceni koji, pored Milorada Pupovca, Radimira Čačića i Furija Radina, jedini zna formulu: kako se zadržati na samom vrhu vlasti i to punih 20 godina. Mijenjali su se predsjednici države, sve do Milanovića, mijenjali su se premijeri, sve do Plenkovića, ali on je uvijek tu, uz njih, blizu, najbliže što može. Sve do sjedanja u fotelju predsjednika Sabora. A pri tom, njegovim ambicijama tu nije kraj.

Taj 57-godišnji Bjelovarčanin (grada iz kojeg je i nekad bitna oporbena političarka Đurđa Adlešić, sestra i brat Tribuson, Bogdan Diklić ili braća Navojec.) u Zagreb je stigao na studij u drugoj polovici osamdesetih. I dok su njegovi kolege izlazili, tulumarili, kartali, pijančevali, mijenjali cure k'o čarape, naš Gordan, ili Gogo kako su ga zvali, vjerojatno je imao na polici stola u domu i unajmljenom stanu cedulju, ispisanu flomasterom, velikim slovima: „Bit ću političar! Biti ću na vlasti! I idem do vrha!“ Nije bio ni ružan, ni asocijalan, ni nesimpatičan. Naprotiv. Ali, radije je učio i iščitavao brdo knjiga, nego se provodio. Još u rodnom Bjelovaru volio je sport. Ali, dok su njegovi dečki iz kvarta haklali nogomet, Gogo je više volio rukomet. Učlanio se u lokalni rukometni klub Partizan A i ubrzo se pokazalo da ima talenta, snažnu ruku, brzinu i dobru snalažljivost na terenu. Imao je od koga i učiti. Stric Željko i otac Zvonko Jandroković bili su u 70-ima europski klupski prvaci, te višestruki državni rukometni prvaci.

Ponosnim roditeljima je u razmaku par godina stavio na stol kuhinje u Bjelovaru dvije diplome: prvo inžinjera građevinarstva, a potom i politologa. Kad ga je tata pitao: Sine, što ćeš ti sad? Gradićeš stanove i kuće, ili se baviti novinarstvom, Gogo je prešutio odgovor. Nakon toga je na Institutu za međunarodne odnose Clingendael završio postdiplomski tečaj European and Worlds Affairs. Vrijedan kakav jest, odmah je pronašao posao. Prva radna iskustva stjecao je u privatnom sektoru. A kako je završio političke nauke, prvi korak na putu političke ambicije bilo mu je zaposlenje u Ministarstvu vanjskih poslova. Prije toga pohađao je Diplomatsku akademiju pri Ministarstvu vanjskih poslova.

Učlanjen je u HDZ od 1992. i stepenicu po stepenicu korača lagano ka svom cilju. Već na parlamentarnim izborima 2003. izabran je za zastupnika u Sabor. Te preuzima predsjedmičke funkcije u Odborima za gospodarstvo, te Vanjsku politiku. Visoke socijalne inteligencije shvatio je da uvijek treba biti dobar s onima iznad. Uvukao se zarana i pod kožu iskusnog HDZ-ova lisca Vladimira Šeksa. Kako je koji premijer zasjeo u Banske dvore, Jandroković je uvijek bio tu negdje blizu, čak preblizu, pri ruci...

Prijateljevao je s Ivom Sanaderom koji mu je najviše pomogao na početku političke karijere. Tad je dobio epitet „ Sanaderovog mladog lava“. Kad je Sanader otišao, prvi mu je okrenuo leđa i inzistirao da mu se nikako ne dozvoli povratak u stranku. Šarmirao je Jadranku Kosor. U njezinom mandatu premijerke obnašao je dužnost ministra vanjskih poslova. Premijerka ga promovira u potpredsjednika Vlade RH. Kada je nanjušio da Tomislav Karamarko ima najveće izglede da preuzme HDZ, Kosorici je izmaknuo stolicu i već se poput mačka počeo plesti oko Karamarkovih nogu. Bio je toliko umiljat, da su ga prozvali i „Karamarkovom pudlicom“. Kao i sa Sanaderom, bio je najglasniji da se Kosoricu izbaci iz stranke. O svakom sljedećem premijeru i predsjedniku stranke imao je u memoriji arhiviranu istu izjavu, kako bi sačuvao vlastitu stražnjicu. Otprilike, u stilu: „Osoba je to s velikim političkim iskustvom, jasnim političkim stavovima, svjetonazorski jasno profiliran, koja mi se dopada. Smatram da u ovom trenutku može zajamčiti stabilnost HDZ-a. “ Bio je među prvima koji su potpisali Karamarkov zahtjev za rušenje Tihomira Oreškovića. Kad su europarlamentarci s Plenkovićem osporavali taj Karamarkov potez izjavio je kako se taj zahtjev treba preispitati. Balansirao je čekajući i ipak glasao za Oreškovićev opoziv, jer tad nije još bio siguran u Karamarkov pad.

Već godinama ne odvaja se od Andreja Plenkovića. A njihovo prijateljstvo datira još iz Ministarstva vanjskih poslova. Kad netko od njih padne, Gogo ili Njonjo, kako vam draže, ne pada s njima. Širi ruke, smiješi se i blizu je već sljedećem obnašatelju zahtjevne funkcije. Kad je Sanader završio u zatvoru, Milanović ga je pitao je li posjetio čovjeka koji ga je ugurao u politiku. Zbog svoje brze prilagodljivosti, predsjednik ga je nazvao čovjekom bez svjetonazora. Inače, s istim je u rodbinskom odnosu preko supruge.

Od prvog dana političkog napredovanja itekako je svjestan moći medija i u jako dobrim je odnosima sa sedmom silom. Voli koketirati s njima, bacati bombice, biti šarmantan i zabavan, ako procijeni da bi mu to moglo koristiti. Dostupan je na društvenim mrežama, šalje lajkove, komentira, sam pušta u javnost fotke s proslave mature u Bjelovaru iz 1986. , a već je mit postala njegova fotografija u tijesnim slip kupaćim gaćicama. Plenkovića i Milanovića nismo nikad vidjeli javno u sličnom izdanju. Jandroković je bio svjestan kako osvaja poprilične simpatije sutrašnjeg ženskog glasačkog tijela.

Kao predsjednik Sabora, zna biti duhovit, šarmantan i ironičan. No, čim se govornici približe oporbene zastupnice Karolina Vidović Krišto, Sandra Benčić, Ivana Kekin ili Anka Mrak Taritaš naroguši se, postaje bahat, bezobrazan i pokazuje svoje drugo, ili pravo lice. Sa suprugom Sonjom, kćerkom diplomata, rođenom u Pekingu za vrijeme očeva mandata, oftamologinjom i doktoricom znanosti, u braku je od sredine 90-ih, a imaju dva sina Mihaela i Juricu i kćer Klaru. Žive u urbanoj vili na Ružičnjaku, u dvoetažnom stanu od 150 kvadrata. Nerijetko u medijima voli ponavljati frazu: Obitelj je moja najčvršća utvrda.

Je li Gordan Jandroković, u suštini, vrhunski manipulator, kameleon, vjetrenjača koja se okreće kako vjetar puše, ulizica, čovjek bez kičme, pokvarenjak, ili ambiciozni čovjek,  koji ne preza pred ničim do vlastitog cilja, pokazaće vrijeme. A navodno u HDZ-u kruži trač kako je u posljednje vrijeme viđen da u kasnim noćnim satima, skriven ispod šilt kape, se vozika do ograde Predsjedničkih dvora na Pantovčaku i iz daljine, sa svog sjedišta, promatra svoj sljedeći cilj. Za izbore 2024. (BH)