Gabi Novak : Ja sam sve u životu napravila

- Mislim da više nemam što reći. Ja sam sve rekla. Nemam više nekih velikih planova, ambicija i želja. Postoje tek mali dijelovi, profesionalni kristalići, koji se povremeno dogode i koji me beskrajno raduju. Ja sam sve u životu napravila. Ovo sada jest tek mala nadogradnja i neki prirodni produžetak postojanja. Imam svoj život, obitelj,u dobroj sam kondiciji i dalje se bavim svojom profesijom., , priča prva dama hrvatske zabavne glazbe, legenda estrade, vrsni interpret jazza, popa, šansona, popevki na ex jugoslavenskim prostorima, Gabi Novak, uz šalicu kave s mlijekom, u Bistrou elitnog zagrebačkog hotela Esplanade. Svega nekoliko koraka udaljenog od njezina doma u Haulikovoj ulici, hotela koji je tijekom desetljeća gotovo postao dijelom njihova dnevnog boravka.

Skupljene kose,očiju skrivenih iza naočala s koštanim okvirima, uvijek decentno elegantna u crno- sivim kombinacijama, s krakterističnom dozom nježnosti ružičastog ruža i noktiju, svojim specfično baršunastopromuklim glasom Gabi i u devetoj deceniji života plijeni dostojanstvenim nošenjem godina, decentnošću i elegancijom, na koju je navikla i svoju publiku, koja joj je ostala vjerna tijekom šest decenija karijere. Ova rođena Berlinčanka hvarskih i zagrebačkih korijena, ali i šibenska nevjesta, danas je majka uspješnog pijaniste i skladatelja Matije Dedića i baka Lu, koja je krenula u samostalno osvajanje glazbene scene, s kojima najradije provodi svoje slobodne trenutke, ali i obvezne nedjeljne ručkove u domu, u kojemu stanuje četiri decenije prepunom uspomena na Arsena Dedića, barda hrvatske i regionalne glazbene scene.

„Ajde koka, možeš ti to...“, često bi glasila poruka Arsena kad je na Gabi bilo da preuzme obavezu, otpjeva pjesmu, preuzme nagradu, ili nešto drugo, ohrabrivao ju je,kad bi se ona samozatajno povukla, ili dvoumila da li da se eksponira u suprugovo ime.

- Ne želim govoriti o Arsenoj smrti,od koje je prošlo osam godina, kao ni o tome kako se danas osjećam kad živim sama, kao udovica. Sve teške trenutke, odlazak Arsena i njegov ispraćaj obavili smo vrlo decentno, bez velike pompe, medijskog forsiranja i javnog cirkusa. Ljudi su se čudili što tražimo zatvoreni sprovod, a to ću ja i za sebe tražiti, kada dođe taj trenutak. Arsen je bio poseban čovjek, kojemu je bilo stalo do intime i nikad se takav više neće pojaviti, to mogu s pravom javno reći. Nije pripadao estradnom svijetu, bio je prije svega pjesnik i skladatelj. Bio je jedinstven i bez mnogo takvih jedinstvenih ljudi,mi smo već ostali. Idem mu na grob svako malo, ali nastojala sam da sve ostane i dalje u mom životu, kao i običajima svakodnevnog življenja, kao da je živ. Mi smo proveli 45 godina zajedno, ali nismo imali tu sreću i privilegiju dočekati proslavu četiri decenije braka. Arsen je otišao prije... Ja imam ispunjen život s Arsenom, koji je bio kompleksan, divan, težak, uzbudljiv, pun uspona i padova, sreće i tuge... Često se sjetim rečenice, koja govori sve o našoj povezanosti, jedne djevojčice, koju je Arsen jednom prilikom pitao: znaš li ti kako se ja zovem? A ona je kao iz topa izgovorila: znam, vi ste Arsen Dedić i Gabi Novak! “

- Vaša kolegica i bliska prijateljica Tereza Kesovija je nedavno na pitanje do kada misli biti aktivna na sceni odgovorila: „do zadnjeg daha“. Da li to važi i za vas?“

- Poznavajući Terezu,sigurno je to izjavila. Mi se godinama intenzivno družimo, karijere i životi nam paralelno idu šezdeset godina, otkad smo na opatijskom festivalu otpjevale 1961. kompoziciju „Oči“, u alternaciji, Alfonsa Vučera.Uvijek je bila vesela, prpošna, luckasta, divna, a s Arsenom je u isto vrijeme studirala u istoj klasi flautu na Akademiji. Stalno tvrdim da je ona duboko humana, požrtvovna i divna osoba. I ja u tom javnom i estradnom svijetu uistinu ne poznam nijednu osobu poput nje.Ja s njom mogu podijeliti svoje najteže trenutke i znam da će to ostati strogo među nama, obostrano. Ali, Tereza je dijeljiva na dva dijela. Nije čudo da se rodila kao Vaga. O njoj ljudi govore kako je bučna, dominantna, zahtjevna, perfekcionist, oštra u svom temperamentu... S druge strane, ja je razumijem i podržavam, jer postoje glazbenici i glazbenici. Postoje oni koji uvijek teže najboljem, a postoje u većini i oni koji uvijek negoduju ako moraju probati više od dva puta. I moj Arsen je bio perfekcionist, nerijetko je znao podviknuti: dajte dečki, ili to naučite, ili nećemo raditi! Jedino što ja zamjeram Terezi je što uvijek kasni! Ne može biti točna, ali to je očito u njezinoj prirodi. Za razliku od mene, koja sam oduvijek germanski točna.

- U kojoj mjeri ste i vi perfekcionistkinja?

- Ja sam isto takva, ali ja sam drugačiji karakter. Ja sam uvijek bila blaža. Ja sam Rak, miroljubiva osoba po prirodi. Nemam taj agresivni gard u sebi, ali isto uvijek težim najboljem i nije me lako zadovoljiti. Ja sam uvijek lako i s puno ljubavi radila s glazbenicima. Znate, Tereza će do zadnjeg daha pjevati. Ja ipak neću.

 Gabi Novak danas živi život, u potpunom suglasju sa svojim statusom, godinama, interesima, prirodom... Iako živi u strogom centru Zagreba, odavno je odustala od toga da medije prima u svoj dom i intimu daje u mjeri, u kojoj oni to žele. No, nije nedostupna, nije nedodirljiva. Mrzi kad je tituliraju divom, vrlo je dostupna i pristupačna prema svojoj publici, koja je doživljava gotovo kao bliskog člana svoje obitelji. Generacije su odrasle i sazrijevale uz divne evergreene: Ono sve što znaš o meni, Još uvijek, Te oči, Ni ti, ni ja, Kuća za ptice, Duga je, duga noć, Grlice u šumi,On me voli na svoj način... Žena koja savršeno pjeva zabavne melodije, jazz standarde, evergreene, ili kajkavske popevke, danas je u potpunom suglasju sa svojim godinama i statusom. Za nju je jednom prilikom legendarni hrvatski publicist Veselko Tenžera napisao kako je Gabi i autorica pjesama koje izvodi, što za sebe kao vokalnog interpreta smatra najvećim profesionalnim komplimentom.

- Nisam više u žrvnju. Počela sam disati sama. Sama odabirem ono što želim, odbijam ono u čemu se s ovim godinama i statusom ne vidim.I to je velika privilegija. Veliki preokret u mojoj karijeri i šlagerizmu desio se zahvaljujući mom Matiji, koji je prije 12 godina odlučio prearanžirati Arsenove pjesme i moje duete, napravili smo sjajan jazzy album Pjesma je moj život, nagrađen i Porinom. Sada sam se napokon oslobodila tog šlagerskog pristupa, oslobodila u potpunosti svoj vokal i prilagodila se novom izrazu koji danas, ima elemente popa i jazza. Dugo i predugo sam bila nekako pokrivena velikim festivalskim orkestrima, pompoznošću, jakim aranžmanima, dok sam izvodila šlagere. I sigurna sam da usprkos brojnim festivalskim uspjesima i nagradama, moja interpretacija nije u potpunosti mogla doći do izražaja. Tek sada u novim, minimalističkim aranžmanima s jednim instrumentom, kao vokal u potpunosti se mogu izraziti na način za kojim sam žudila cijeli život. Došla sam do spoznaje da najbolje funkcioniram, kad me prati jedan instrument, bez obzira je li to gitara, ili Matijin klavir. Danas publika osjeća u potpunosti moje emocije na sceni i što im pjesmom želim prenijeti.

 Divnu suradnju imala je s beogradskom skladateljicom i tekstopiscem Aleksandrom Kovač (kćerkom legendarnog Kornelija Kovača), za koju je snimila song Neko čeka na tebe za nagrađivani srpski film Šavovi Miroslava Terzića, koji je ostvarila uz glazbenu pratnju Ante Gele na akustičnoj gitari. To ju je podsjetilo na same početke karijere kad se njezin vokal pojavljivao u hrvatskim animiranim filmovima, divnoj suradnji s Bojanom Adamičem, ili bio lajt motivom nekih kultnih hrvatskih filmova, poput H 8 Nikole Tanhofera. Novi diskografski projekti više je ne zanimaju, ali uvijek će se rado odazvati suradnji talentiranim mlađim jazz glazbenicima ili, novim vokalistima koji izvode i šansone, poput Ane Opačak, koja se proslavila u hrvatskom Voiceu. Svakodnevno se bavi sređivanjem ogromne autorske ostavštine svog supruga, a sav taj materijal,kao i autorska prava već su u vlasništvu sina Matije. Angažirana je u humanitarnim projektima za bolesnu djecu UNICEF- a, još uvijek se povremeno odaziva na dobrotvorne koncerte.

- Ispunjeni su mi dani, volim čitati, idem na predstave, izložbe, pokoji koncert, gledam kvalitetne turske serije... No, nisam više toliko društvena osoba. Izbjegavam tzv. evente, događanja, koji završe sličicama na stranicama društvenih kronika. Vidim da i dalje tamo dolaze dame mojih godina, ali ja doista nemam potrebu za takvim pokazivanjem i dokazivanjem. Ide mi sve to skupa na živce ! Nemam potrebu na taj način biti prisutna u javnosti. Ako me zanima koncert mojih kolega Vanne, Tereze, ili Radojke Šverko, ja ću nabaviti karte i otići. Rado idem na dobre predstave da čestitam glumcima, koje obožavam. Ali, nemam potrebu ikome se pokazivati i dokazivati da sam još živa. To mi je toliko isprazno da ne želim biti dio toga. A tek to naslikavanje,ili opisivanje odjevne kombinacije na sebi! Danas imam neki osjećaj odstupa prema tom estradnom svijetu. Nemojte me krivo shvatiti. Nisam se ja povukla. Ja postojim i djelujem tamo gdje želim, gdje sam tražena i mislim da mi je mjesto. U tome je moja privilegija. Ja više ništa ne moram. Danas, kad se vozim tramvajem ili taksijem, osjećam da ljudi imaju sve veću potrebu komunicirati sa mnom i pozdraviti me. Kao da su izgubili neko vrijeme u tom svakodnevnom žrvnju. Pa kad me vide kao da postanu svjesni vremena koje im je nepovratno iščezlo. Danas osjećam toplinu ljudi koji mi prilaze, poljube ruku ili zatraže selfie, i to mi godi,bez lažne skromnosti. Bitno je da ljudima nisam simbol neke davne prošlosti, već me prihvaćaju i žele slušati nove generacije. To mi je divno. Tek sada sam, u svemu pronašla svoje pravo mjesto. Danas to sam ja.

- Slaže li se kako su kriteriji vrijednosti u današnjem društvu poprilično otišli k vragu?

- Apsolutno, to je užas. Nema više kriterija vrijednosti. Vidim hiperprodukciju stvaranja novih talenata, tzv. zvijezda i zvjezdica. Postoji kontingent mladih talentiranih ljudi, koji će se surovo boriti za svoj opstanak, čekajući pravu priliku da se dokažu. Moja generacija je ipak imala vremena i prostora da pronađe svoje mjesto. Danas je hiperprodukcija festivala,talent showova, reality programa, veličaju se neke stvari od kojih mi se diže kosa na glavi. Tako da ja u svemu tome više ne želim sudjelovati i pripadati tom istom estradnom cirkusu.“

- Arsen je uvijek govorio kako je s vama divno živjeti, ali prilično teško profesionalno surađivati, jer ste uvijek tražili da sve što radite bude „malo, ali vrhunski“. Slažete li se s time ?

- To je točno. Možda smo zato bili toliko dugo zajedno! „(smijeh)“

- U vrijeme kad smo svakodnevno bombardirani pojavom novih kandidata za predstojeće izbore u Hrvatskoj, kako o tome promišlja ?

- O politici uopće ne želim govoriti. Ali, primjećujem velike promjene u sustavu koje ne donose ništa dobro u budućnosti, bojim se... Živimo u nezdravom vremenu. Želim samo da naša djeca i moja unuka jednog dana ipak dožive neku stabilnost, nakon toliko nesigurnosti, brzine i površnosti koja danas vlada na mnogim poljima. Sve se mijenja, i sustav i vrijeme. Ljudi se krvavo bore za sebe i tko nema tu snagu, nestane, proguta ga vrijeme i ustrojstvo. Ljudi se u svemu tome ludilu gube, ruše se kriteriji vrijednosti i granice tolerancije. Živimo u kriznom vremenu punom nezadovoljstva, koje rezultira izlascima na ulice, štrajkovima..., kategorična je u svom stavu.

- Iako je o Vama objavljena knjiga, zašto niste sami napisali autobiografiju, s mogućim naslovima: „Moj život“, ili „Ono sve što (ne) znate o meni“...?

- Nažalost, u tome sam zakasnila. Arsen me je na to godinama nagovarao, govorio kako će mi pomoći da tekst uredi,selektira i lektorira, da moram napisati autobiografiju, od djetinjstva na Hvaru s majkom Berlinčankom, rata, postepenog građenja karijere u svim fazama, do današnjeg statusa. Nisam na to pristala. Ja nikada nisam dobila ponudu da se o meni snimi autobiografski film, kakav je snimljen o Terezi, ili Arsenu, godinu dana prije smrti. Da i dobijem sad ponudu, ne bih prihvatila. Za sve to je prekasno. Osim toga, nikad nisam bila osoba koja je s javnosti dijelila svoju intimu. Jer, ljudi danas traže samo sočnosti, intrige, skandale, afere, preljube,... Ja im to ne mogu dati. Ja sam uvijek bila osoba pod vlastitom kontrolom. Možda sam neke stvari u životu pogrešno uradila, ili procijenila, ali ja to držim za sebe. Znate, Arsen ima pjesmu „Čistim svoj život“. I zaista je potrebno s vremena na vrijeme pročistiti svoj imenik, očistiti se od ljudi koji ti isisavaju energiju, ili se druže s tobom zbog vlastitih interesa, dok ih ti uopće ne zanimaš. Kraj takvih ja danas prođem, dobacim „bok“ i produžim dalje, iako nas je nekad mnogo toga povezivalo. Ja sam uvijek bila osoba za razgovor, pomirljiva sam i tolerantna. Ali, samo do jedne granice. Kada se pređe ta granica, takve osobe otpadaju od mene zauvijek. 

- Nakon suočavanja s činjenicom da ni Arsena,kao ni mnogih značajnih ljudi s glazbene i estradne scene više nema među nama razmišlja li Gabi o neumitnoj činjenici kako je svima u ovom životu vijek ograničen. Boji li se smrti?

- Ne, ne bojim se smrti, kada bi bila u času. Voljela bih samo da ona dođe brzo, da me strefi, da mi se ne desi da zbog bolesti zalegnem u krevet, postanem teret sebi, djeci, liječnicima i onima koji me njeguju. Na naglu smrt odmah bih pristala. Nadam se samo da nas sad onaj gore čuje i da će, kad dođe vrijeme za to, moju želju uslišati.