Elena Stella – u Zadru je premalo jazz koncerata!
Sa zadarskom jazz pjevačicom Elenom Stellom razgovaramo o poziciji jazza u gradu. Sluša li se jazz više ili manje zadnjih desetak godina od kada se ona intenzivno bavi glazbom? Je li ona osobno zadovoljna prilikama za nastup u rodnom gradu? Može li se, zapravo, živjeti od jazza?
Elena Stella, kako se to popularno kaže, ima ono nešto – onaj poseban faktor “x”, specifičnu “promuklu” boju glasa punog topline i emocije. U prilog tim konstatacijama svjedoče i činjenice da je imala priliku pjevati s najvećim zvijezdana Hrvatske poput Gabi Novak i Drage Diklića, čijim je skladbama dala dio sebe i uspjela im parirati, pa je glazbena suradnja nastavljena i nakon prvog dueta. Elena se odlučila usredotočiti na jazz, ne bojeći se što je ta scena mnogo manje komercijalna od, primjerice, popa ili nekih drugih glazbenih žanrova koji danas vladaju ovim prostorima. U svoj je repertoar ubacila i klasike i malo manje poznate jazz skladbe i s tim programom nastupa gdje god se jazz traži. Prvi singl “O nama”, u suradnji s Ante Jeličić triom, je izbacila ove godine, a drugi je u planu uskoro. U Zadru je nastupala nedavno na festivalu Monodrame, gdje je očekivano, s obzirom na preferencije festivalske publike, bila i više nego dobro primljena.
*Nedavno si nastupala u Zadru. Zadovoljna?
Da. Imala sam priliku otvoriti prvi zadarski festival Monodrame pokrenut nepresušnim entuzijazmom redatelja Vinka Radovčića. Uvijek sam lijepo dočekana od strane naše publike. Nastupila sam sa Bornom Peharom i Josipom Marcelićem u triu.
*Imaš li dojam da je takve svirke više u sredini?
Nisam sigurna. Jazz koncerata je, za moj pojam, uglavnom premalo, ne samo u Zadru već u cijeloj državi. Zadar nema jazz scenu u smislu nekog kluba gdje se svira jazz. Izuzev ljeta gdje se može poslušati tu i tamo neka svirkica u Cedulin palači ili na Jazz i blues festivalu. No, to je sve u odnosu na cijelu godinu i općenito slabo.
S divom estrade Gabi Novak je nastupala više puta pa i u Zadru prije nekoliko godina u okviru Zadarskog kazališnog ljeta
*Ljudi odavdje i nisu neki jazz ljubitelji?
Najbolje nas uglavnom prihvaćaju stranci. Njihov mentalni sklop i glazbeni ukus se uvelike razlikuje od našeg mentaliteta.
*Često se oko jazza vode “rasprave” – jazz hitovi, koje znaju svi ili manje poznate stvari, autorske stvari, što više leži samim glazbenicima?
Mi uglavnom sviramo ono što volimo. Voljela bih kada bi više imali priliku svirati koncerte gdje možemo prezentirati naš autorski rad.
*Vjerujem da nije lako živjeti od glazbe, pogotovo glazbe koja je manje komercijalna?
Da, teško je živjeti od bavljenja isključivo glazbom. Da bi čovjek živio od glazbe treba puno nastupati da bi si osigurao egzistenciju. Više koncerata bi svakako bilo kada bi se na neki način uspjeli približiti mladima i pokušali im približiti glazbu kvalitetniju od one koja danas vlada među mlađom populacijom, koja najviše obilazi koncerte. Stav i ukus se grade iz sredine u kojoj pojedinac odrasta. Mladi čovjek koji je odrastao u obitelji gdje se sluša trash kao normalna pojava, koji nije preispitao sebe i svoj ukus, će nekom inercijom naprosto slušati ono što mu je servirano. Ako je pojedinac izgradio svoju autonomiju on će njegovati svoj glazbeni pravac lišen straha da se pošto poto uklopi u sredinu gdje se već po nekom difoltu sluša glazba koja je nametnuta kroz formatirana radija i medije.
*Više kvalitetne glazbe u medijima, više ljudi i na koncertima.
Naravno. Treba više otvoriti protočnost radijskog etera i televizije za kvalitetnu glazbu i na taj način ju plasirati slušateljima, u njihov svjesni i nesvjesni dio koji počinje bilježiti takvu glazbena estetika, stav. Međutim, ovo je nažalost utopija. Prosječni ukus je nepogrešiv, on vidi kad nešto vrijedi i to automatski zaustavlja, davno je rekao Arsen. Mislim da bi jazz više zaživio kada bi bilo ne samo više jazz koncerata već i popratnih sadržaja poput radionica, edukacija, razmjenom iskustava, zajedničkim svirkama... Grožnjan je lijepi primjer jedne takve priče. Imaju festival koji se održava u suradnji sa Općinom Grožnjan i Međunarodnim kulturnim centrom Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu. Festival je 2008. godine osvojio nagradu Europske jazz federacije za najbolji mali (boutique) festival.
*Da, taj je festival - Jazz is back, objedinio sve aktivnosti vezane za glazbu.
To je svakako njegova posebnost, to što festival u okviru svog programa objedinjuje sve što se zbiva u Grožnjanu. Imaju, primjerice, i Ljetnu jazz školu Hrvatske glazbene mladeži gdje polaznike podučava međunarodna ekipa mentora. Bilo bi lijepo da i u Zadru zaživi jedan takav projekt. (KB, foto privatna arhiva Elene Stelle)
