“Ždreški anđeo” Vito Juravić donirao HVIDR-u

Vito Juravić, Ždrečanin koji živi u New Yorku donirao je Udrugu hrvatskih vojnih invalida Donat Zadar, konkretno 100 postotnog hrvatskog vojnog invalida Berislava Števanju električnim mopedom. Riječ je o još jednoj donaciji u nizu ostalih, koje Juravić broji i koje su mu priskrbile epitet “ždreškog anđela”. 

-Moji su mi ljudi i moja domovina jako bitni u životu kao i moja vjera stoga ću rado pomoći gdje god mogu, ističe Vito. A donacija, spomenuto, popriličan je broj. Srcem neraskidivo vezan za svoju rodnu grudu, Vito je desetljećima nesebično izdvajao sredstva za crkvu, za udruge, za pojedince, za brojne potrebite u svom kraju, kako kaže, itekao svjestan težine neimaštine koja ga je i “otjerala” u SAD, gdje živi od 1959-te.

-Život mi nije bio lak. Majku Mariju sam izgubio sa svega par mjeseci pa je otac Križe ostao udovac s tri sina, uz mene, kao najmlađeg, i dva starija sina: Vijeka i Stanka. Bilo je to ratne 1942. godine. Otac se poslije ponovo oženio i u drugom braku dobio još dvoje djece: kćer Ružu i sina Ljubu. Kako smo bili siromašni ja sam s nepunih 17 godina otišao na brod navigati. Kada smo pristali u New York, izašao sam vani i tamo ostao cijeli svoj radni vijek. Imao sam strica Matu koji mi je pomogao i našao posao u jednom restoranu u Harlemu. Radio sam samo s crncima, a kako je taj kvart bio na zloglasnom glasu, policije baš i nije bilo tako da nisam morao strepiti hoće li me vratiti natrag u Jugoslaviju. Neko vrijeme sam radio i u restoranu našeg čovjeka: Šime Šokote iz Ždrelca, a onda sam vrlo brzo upoznao i svoju suprugu Mariju koja je također bila iz naših krajeva, s otoka Suska. Nakon pet godina dobio sam i državljanstvo, a u međuvremenu moja smo supruga i ja kupili kuću u Astoriji te dobili naše prvo dijete, sina Antonya te tri godine kasnije i kćer Viktoriju, prepričava Vito i nagalašava da dok ima, pomagat će, svjestan, kako dodaje, da ga uz Boga čuvaju i tri zaštitnika: otac Pio, velečasni Sudac i Majka Božja.

-Novac mi nikada nije bio važan u životu i nisam bogat no imam toliko da mogu dati i drugima i to me veseli. Kada imaš vjeru u Boga i kada je Bog iza tebe onda nema straha od ničega, čvrsto je uvjeren “ždreški anđeo”. Kao član Kluba otok Pašman u New Yorku, Vito je bio i jedan od prvih iseljenika koji je zajedno sa svojim klupskim kolegama poslao novac i robu u Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata u Krizni štab Biograd.

-Vito je ona vrsta naših Amerikanaca kakvi su nekada postojali. Njihovi paketi su se jedva čekali, a njihov je dolazak bio na neki način seosko slavlje. Nema šanse da cijelo mjesto nije znalo i dan danas zna da je naš anđeo stigao, prepričavaju dvije starije Ždrečanke.

Vizitke u spomen na preminule sumještane

Vito, između ostalog, ima i jedan zanimljiv hobi – izrađuje svojevrsne vizitke preminulih. 

-Amerikanci imaju običaj da kada netko umre, u spomen na tu osobu izrađuju malu plastificiranu karticu koja s jedne strane ima sliku preminule osobe i najosnovnije podatke, a s druge strane je obično neki svetac ili Majka Božja. Moje kartice su nešto drugačije jer ja imam mnogo više informacija o preminulima te uz sliku sveca ili Majke Božje najčešće i razne birane stihove/pjesme/citate. Počeo sam s tim prije dvadesetak godina i do sada sam napravio na desetke takvih kartica koje dijelim prije svega rodbini a onda i ostalim sumještanima, objašnjava Vito.