Radojka Šverko: 75. rođendan dive i pola stoljeća karijere

Kad je nedavno preminuo Branko Blaće, prvak kazališta Komedija, HRT je njemu u spomen emitirao snimku prve hrvatske rock opere Gubec Beg, autorskog trojca Karlo Metikoš, Ivica Krajač i Miljenko Prohaska, u kojoj je Blaće igrao naslovnu ulogu Matije Gubca. Zanimljivo je da mu je partnerica , u glavnoj roli seoske djevojke Jane, koja izgubi razum , bila Radojka Šverko. Bio je to njezin debi na kazališnoj pozornici. Dobila je odlične kritike za glumu, posebno za scenu Janina ludila. Poslije toga je imala još nekoliko kazališnih iskustava. U svijetu samo vrhunske pjevačice se odvaže da igraju u mjuziklima i rock operama, oprobaju se na Broadwayu i West Endu, poput Bette Midler, ili Cher.

 Skromno i samozatajno , daleko od medija i javnosti Šverko je proslavila 75. rođendan i čak 56 godina prisutnosti na hrvatskoj i internacionalnoj glazbenoj sceni. Karijeru je sve te godine gradila sama, bez velikih agenata, menadžerske mašinerije, timova PR stručnjaka. Nije imala ni supruga, skladatelja koji bi joj u kućnoj radinosti pisao pjesme, te je gurao u medije, poput mnogih kolegica (Gabi Novak/Arsen Dedić, Elvira Voća/ Stjepan Mihaljinec, Zdenka Vučković/ Krešimir Oblak, Ljupka Dimitrovska/ Arsen Dedić, Zorica Kondža/ Joško Banov, Vera Svoboda/ Julije Njikoš...)

Zvijezda latinske Amerike

Kao tipična Istrijanka, (rođena u Pazinu, odrasla u Buzetu, školovana u Puli), prvo glazbeno iskustvo stječe 1967. nastupom na otoku Sveta Katarina kod Rovinja. Već dvije godine kasnije, 1969. nastupa na međunarodnom festivalu na Tenerifima i osvaja treće mjesto sa skladbom Alfija Kabilja. Godinu kasnije na internacionalnom festivalu u Rio de Janieru sa Kabiljovom skladbom Svijet je moj osvaja drugo mjesto i nagradu za interpretaciju. Otad putuje svjetskim festivalima, od Europe, Amerike do Japana i gotovo za svaki dobiva nagradu za glas, ili interpretaciju. 1969. potpisuje ekskluzivni ugovor za španjolsku diskografsku kuću Bülter. Kao dokaz popularnosti, govori i podatak da je na španjolskoj televiziji imala show , u kojem je ugošćavala velike zvijezde, poput Julia Iglesiasa.

Nakon što je na splitskoj Prokurativi otpjevala današnji evergreen Kud plovi ovaj brod Esada Arnautalića i Arsena Dedića, pobijedila je i postala traženom u cijeloj Jugoslaviji. Bila je redovito prisutna na festivalima u Zagrebu, Splitu, na MIK-u, Vašem šlageru sezone, Krapini, na MESAM-u... Skladatelji su je zasipali notama pjesama, no ona je pomno birala. Nikad nije bila hit pjevačica, nije slijepo slijedila trendove, stoga nije ni postizala milijunske naklade. Arsen je jednom za Radojku rekao „da želi malo, ali odabrano i vrhunski“. Što je najteže postići. Posebno je voljela suradnje sa skladateljima Alfijem Kabiljom, Zvonkom Špišićem, Andrejom Bašom, Daliborom Paulikom, tekstopiscem Majom Perfiljevom... Usprkos razlici u godinama, pomlađivala ju je studijska i scenska interakcija s mladim glazbenicima Alanom Bjelinskim, Antom Gelom, Tedijem Spalatom, Tonijem Cetinskim, Divasicama...

Miris pozornice

Uzbuđivao ju je miris pozornice i pomno se pripremala za povratak na kazališne daske kao Nera u rock operi Grička vještica, Karolina u Karolini Riječkoj, Fantine u Jadnicima, Mare u Mirakulu... . Kad je redatelj Rajko Grlić tražio glumicu za ulogu operne pjevačice u filmu Bravo maestro, priči o manipulativnom skladatelju (Rade Šerbedžija) nije pronašao adekvatnu pojavu među glumicama. Zatim je počeo tražiti među pjevačicama, od sopranistice Dubravke Zubović, preko Tereze, Josipe Lisac, Maje Odžaklijevske do Ditke Haberl u Sloveniji. No, tek kad je napravio probno snimanje s Radojkom Šverko, pred kamerom praškog kolege Živka Zalara, bio je siguran da glumačkim talentom, pojavnošću, elegancijom i šarmom savršeno odgovara ulozi. Film je pobrao odlične kritike, dobio nekoliko Zlatnih arena, a svjetsku premijeru imao je u Cannesu, gdje je i Radojka prošetala crvenim tepihom. Iako je imala još nekoliko ponuda, nikad se više nije vratila pred filmsku kameru.

Radojka, Gabi i Terez tri velike dive hrvatske glazbe

Prije desetak godina rodila se ideja da bi Radojku, Gabi i Terezu trebalo ujediniti na pozornici u projekt Hrvatske dive. Tako je i bilo, održale su stotine koncerata u domovini, regiji i dijaspori. A šarmantan spoj tri estradne zvijezde viđen je na dodjeli Zlatnog Studija i na HRT-u. Kroz desetljeća širila je svoj repertoar i danas ga čine šansone, pop, rock, mjuzikli, popevke, etno glazba, filmska glazba, jazz... Manje je znano kako godinama održava i koncerte klasike, sakralne glazbe i gospela po hrvatskim crkvama.

Koliko je glazbena kritika poštuje, a kolege obožavaju, govori i činjenica da je osvojila čak pet Porina, uključivši onaj najprestižniji za životno djelo. Nakon što je obilježila 50 godina karijere gala koncertom u Lisinskom, u suradnji s maestrom Bjelinskim, Zagrebačkom Filharmonijom i zborom Ivan Goran Kovačić, objavljen je koncertni album As Time Goes By, koji se ubrzo popeo na drugo mjesto najprodavanijih domaćih albuma.

Usprkos sjajnoj karijeri, život je nije mazio. Imala je nekoliko operacija na srcu, a ostala je udovicom u drugom braku s mlađom kćeri, nakon tragične smrti supruga Vinka Hotka, zagrebačkog galeriste, poduzetnika i ugostitelja. No, intimu nikad nije dijelila s javnosti. Užasavala se ponuda da napiše autobiografiju, ili da se o njenom životu snimaju dokumentarni i igrani filmovi. Nikada nije krila godine i ponosno nosi svojih 75, baš kao i svaku boru. Ne razumije žene koje u strahu od starenja panično pribjegavaju učestalim estetskim zahvatima. Decenijama važi za jednu od najelegantnijih i najdecentnijih žena na javnoj sceni. Ne voli ni kad je nazivaju „ divom“. Smatra da je u našoj maloj zemlji i našim životnim uvjetima takav epitet neprimjeren, čak i smiješan. I voli se često time našaliti na vlastiti račun: A sada „diva“ ide oprati sve prozore u kući! (BH)