OSUĐEN NA ZATVOR, A FOTELJU NE PUŠTA: ŠTO JOŠ TREBA DA ŠEF ZADARSKOG HDZ-a PODNESE OSTAVKU?
Politička scena Zadarske županije doživjela je jedan od najtežih udaraca u svojoj novijoj povijesti. Dugogodišnji neprikosnoveni vladar zadarskog HDZ-a, čovjek koji je desetljećima kontrolirao političke procese, kadrove i moć na ovom području, pljačkao, otimao I uništavao osuđen je na dvije godine i šest mjeseci zatvora. No unatoč presudi - OSTAVKE NEMA!
Dok bi u uređenim demokracijama sama činjenica da je čelnik jedne političke organizacije osuđen na zatvorsku kaznu značila trenutačno povlačenje iz javnog života, u Zadru se događa upravo suprotno.
Funkcija ostaje. Stranka šuti. Politička odgovornost ne postoji.
Građani danas s pravom postavljaju pitanje: ako osuda na dvije godine i šest mjeseci zatvora nije dovoljan razlog za odlazak, što onda jest?
Godinama se hrvatskim građanima drže lekcije o poštenju, odgovornosti i vladavini prava.
Od običnog radnika očekuje se besprijekorno ponašanje, a najmanja pogreška može značiti otkaz ili kraj karijere. S druge strane, kada jedan od najmoćnijih političara u državi bude osuđen na zatvorsku kaznu, od njega se ne očekuje ništa.
Poruka koja se šalje javnosti je zastrašujuća – da za političku elitu vrijede druga pravila.
Posebno je porazna šutnja lokalnog HDZ-a. Nitko ne traži odgovornost. Nitko ne postavlja pitanje moralnog legitimiteta. Nitko ne objašnjava kako osoba osuđena na zatvorsku kaznu može i dalje predstavljati stranku koja tvrdi da zastupa interese građana.
Umjesto jasnog odmaka od osuđenog političara, svjedočimo pokušaju normalizacije situacije. Kao da je riječ o običnoj administrativnoj pogrešci, a ne o presudi koja predstavlja jednu od najtežih političkih sramota u povijesti Zadra i Republike Hrvatske.
Još je teže objasniti mladim ljudima zašto bi vjerovali u sustav. Kako uvjeriti mlade da se pošten rad isplati kada vide da politička moć traje i nakon izrečene zatvorske kazne? Kako objasniti građanima da su svi jednaki pred zakonom kada se političke funkcije očito ne gube ni nakon što sud izgovori riječ – kriv?
Zadar zaslužuje odgovor.
Ne zbog jedne osobe.
Ne zbog jedne stranke.
Nego zbog dostojanstva politike i povjerenja građana.
Jer funkcija predsjednika županijske organizacije nije privatno vlasništvo. To nije nasljedna titula. To je odgovornost prema ljudima koji su dali povjerenje.
A kada čovjek bude osuđen na dvije godine i šest mjeseci zatvora, pitanje više nije pravno.
Pitanje je moralno.
I zato danas nije najveći problem sama presuda.
Najveći problem je činjenica da nakon presude – ostavke nema.
A kada političar ne vidi razlog za odlazak ni nakon što ga sud osudi na zatvorsku kaznu, tada više nije ugrožen samo njegov ugled.
Tada je ugroženo povjerenje građana u cijeli politički sustav.
