Filmska kritika: Sedmo nebo- feelgood dramedy Jasne Nanut

U hrvatska kina stigao je dugometražni prvijenac Jasne Nanut s Krešimirom Mikićem, Ivom Mihalić i Ivom Jerković u glavnim rolama. Piše Boris Homovec.

09.11.2023. - 09:28
09.11.2023. - 17:21
Filmska kritika: Sedmo nebo- feelgood dramedy Jasne Nanut
Foto: Krešimir Mikić u Sedmom nebu

„Sedmo nebo“ ima sve ono što ne očekujete od hrvatskog filma: zgodnu priču, šarm, odlične glumce, solidnu kameru,prirodan govor, kostime i scenografiju koja ne bode oči. Jedino što me na momente iritiralo jest režijski ritam,koji pada, ima nepotrebnih kadrova, te glazba, koja nije ugodna, ni šarmantna,a potpisuje je unuk legendarnog slikara.

Ipak, Jasni Nanut uspjelo je ono, što već dugo nije nikome ( izuzmemo li Grlića s "Neka ostane među nama" i Snježanu Tribuson sa "Sve najbolje",s realno boljim filmovima) da snimi urbani, zagrebački feelgood dramedy. I da je pri tom ostala žanrovski dosljedna od prvog do posljednjeg kadra. S tim da je zadnjom scenom zakucala i nadoknadila neke propuste tijekom filma.

Krešimir Mikić, koji je senzacionalan u svakom kadru,iako je toliko nefilmičan, loše građen i fizički neprivlačan da bih najradije odmah odustao gledati ga sat i pol, igra Nina, tipa razapetog između privlačne žene i privlačne ljubavnice, koji cijeli film pokušava supruzi priznati nevjeru.Producent koji radi glamurozni tv show je vjerojatno alter ego samog producenta i koscenariste filma, koji se bavi istim poslom, radeći na komercijalnoj televiziji. Pri tom je ovaj filmski sjeban,smušen,ima problema sa tlakom i iako ima dvoje djece,sina u pubertetu i malodobnu kćer,zapravo je nemoguć tip, fokusiran samo na sebe i ono što mu paše. Ne pokazuje emocije ni prema djeci, još manje prema ženi,čini se da je jedini lik kojeg on uistinu voli francuski buldog. Premda je negativac, kao tip koji je na rubu samouništenja,živčanog sloma i razaranja relativno sretne familije, Nanut ga tako vodi da ga mi zavolimo i cijelo vrijeme navijamo za njega,iako konstantno mulja, laže,fulira i manipulira s obje brinete u svom  životu. A kad u zadnjoj sceni očekujemo dramatični rasplet, on opet reagira neočekivano. I razoruža nas u grand finaleu.

Nanut cijelo vrijeme dobro žonglira na tankoj liniji između drame i komediji,a obzirom da su svi likovi smrtno ozbiljni, baš su zato smiješni u nekim ključnim scenama. I to je najveća vrijednost filma. Hrvatski redatelji posljednje tri decenije kad rade komediju, traže od glumaca kreveljenje i preglumljivanje, što je posve pogrešno. Ljudi se dobro zabavljaju tijekom projekcije,cijelo vrijeme titra vam lagani smiješak na rubu usana i to je nešto što se može tražiti svijećom u mračnoj i dosadnjikavoj domaćoj produkciji.

Iva Mihalić kao Ksenija, ledeno šarmantna supruga, superiorna je u svakom kadru. Dramaturška je manjkavost scenaristice što mi ništa ne saznamo o njoj: je li ona samo dokona supruga,bavi li se čime, ima li društveni život,ima li prijateljice, ide li na botoks i u teretanu,naručuje li markiranu odjeću on line...Time je glavnoj glumici otežala posao, jer ne zna za što da se primi,jer njezin lik je isprazan,no ne i dovoljno blaziran. Šteta.Nanut je kao redateljica trebala više obojati glavni ženski lik.

Ivi Jerković ovo je prva filmska uloga i njezin debi je zadovoljavajući. U trokutu s Mikićem i Mihalićkom, ona je slabija karika,no funkcionira. Ona je standardno dosadan lik ljubavnice,koja ima starijeg tipa,s kojim gubi vrijeme,svjesna kako se on nikada neće razvesti zbog nje. I ona će vječno biti ona drugo. To što je Nanut smislila da je ona showgirl,davalo je prostora da ona bude drukčije obojena od hladne žene,koketna, brbljava, šarmantna... Nažalost, Jerković kao glumica ne pršti ni šarmom,ni seksipilom i zbog toga je najmanje zanimljiva. Na momente djeluje sirovo. Njezin odnos s ocem, koji se iznebuha pojavi, je neiskorišten i cijeli Aćimovićev lik koji se pojavljuje u par scena pri kraju filma , postaje na kraju upitan. Je li on razorio brak ljubavniku kćeri? Nije. Je li on saopćio supruzi mu nevjeru? Nije. Je li on pronašao kćeri zgodnog, mladog frajera s kojim ova ima perspektivu? Nije.Tako da je i taj lik ostao u zraku.

Maestralan je Nikša Butijer u ulozi savjetnika glavnog lika i najboljeg prijatelja.Naprosto je nevjerojatno da žiri u Puli nije prepoznao njegove bravure u kadru i dao mu Arenu za epizodu. No, kad nisu prepoznali Lerotićev film kao najbolji,kako bi jednog epizodistu?

 Apropos epizoda, Nanut je bila toliko fokusirana na svog glavnog junaka, da je dosta toga poprčkala usput. Sin glavnog bračnog para je bez okusa i mirisa, a što rade oni silni likovi u backstageu showa: plesači, voditeljica koja ne izgovori ni rečenicu, a koga glumi Janko Popović Volarić ne zna ni redateljica,ni glumac,pa zašto bi i mi kao gledatelji. Dobra je epizoda Petra Ćiritovića,ali nedovoljna u kompresariji likova u pozadini priče.

Velika manjkavost je što glavni lik nema ni mamu, ni oštru punicu, ni ljubavničinu mamu, koje bi mogle dodatno dati šarm ovoj priči svedenoj na: hoće li žena i kako saznati nevjeru, viđenu tisuću puta,od talijanskih komedijica 60-ih i 70-ih s Sophiom Loren,Virnom Lisi ili Laurom Antonelli, šarmantnih francuskih priča osamdesetih o nevjeri s Rommy Schneider, do američkih mainstreema. Stoga,nije čudo što selektori inozemnih A festivala nisu prepoznali film zagrebačke bivše novinarke i kratkotrajne tv zvijezde,jer nisu u ovom filmu mogli naći „ono nešto“,što bi ga izdvojilo među tisućama filmova s istom temom.

Sve u svemu,Nanut je uspješno debitirala u dugoj formi, a biti će zanimljivo koliko će ovaj šarmantan,nepretenciozan film prepoznati i publika,od danas u kinima. Film joj je dobar, PR još bolji,no najveću gledanost imati će zasigurno iduće godine, kad osvane na HRT-u.

   0
   0