Kultura

Boris Rašeta o Titu: “I to bijelo odijelo, on je bio vrsta Elvisa svjetske politike”

Ne stišavaju se reakcije na knjigu o Titu, " Tito-osobno i povjerljivo" poznatog novinara Borisa Rašete,koja je trenutno najtraženiji publicistički naslov u Hrvatskoj. Autor je gostovao na N1 televiziji i otkrio nepoznate detalje.

B.H.B.H.
11.11.2023. - 09:05
11.11.2023. - 13:42
Boris Rašeta o Titu: “I to bijelo odijelo, on je bio vrsta Elvisa svjetske politike”
Foto: Boris Rašeta/Davor Puklavec / PIXSELL

Boris Rašeta, kolumnist i novinar 24sata, gostovao je u N1 Studiju uživo, gdje je govorio o svojoj novoj knjizi “Tito – osobno i povjerljivo”. Rašeta u knjizi za Tita kaže da je za neke bio zločinac, za neke državnik, a za neke prvi celebrity s ovih prostora.

"Na našoj sceni u tisućugodišnjoj perspektivi ni jedan političar nije ni približno tako zanimljiv. On je naš Napoleon Bonaparte, s plusevima i minusima kakve je imao i Korzikanac – demokratski revolucionar koji postaje car, samo se nije krunio; prosvjetitelj koji sa sobom na turneje vodi pisce, da vide svijeta, kao što je Napoleon vodio znanstvenike u Egipat, ali osniva i logor na Golom otoku. Tvrdi staljinist koji postaje antistaljinist i planetarni fantom slobode… Napoleon je ubio vojvodu od Enghiena, konkurenta za prijestolje, kao što je Tito likvidirao Andriju Hebranga. Ali Napoleon je dobio sve bitke, a izgubio zadnju, dok je Tito ratne bitke gubio, ali je na kraju izašao kao pobjednik. On je „commediante in fortuna“, da upotrebim jedan Zweigov izraz. Beskonačno gipka, elastična ličnost, nikakav dogmat. Njegova je karijera bila tako velika, u svjetskim razmjerima, da i danas susrećem mnogo školovanih ljudi, pa i doktora znanosti, koji me pitaju: ‘’Je li Tito bio pravi Tito?’’. Čovjek rođen u kumrovečkom blatu, u obitelji deklasiranog lugara, pijanca; zanatlija, postao je Elvis Presley svjetske politike druge polovice prošlog stoljeća, i to izaziva razumljivu nevjericu. Što sve čovjek može postići!? Legenda o njegovu mističnom porijeklu skovana je još prije rata. Englezi koji su vodili poslove po Kraljevini Jugoslaviji na više su mjesta naletjeli na čudnovatu pojavu, na nekakvog sindikalnog Jetija – proletera sa zlatnim satom, upadljivo otmjenog držanja, u shimmy odijelu, skrojenom po posljednjoj modi koji posvuda pobunjuje njihove radnike. Pa ne može to biti neki Balkanac, mislili su, izgleda kao Lawrence od Arabije, mora biti neki fačuk, kopile kakvog aristokrata, mađarskog ili poljskog… Tu je priču onda počela širiti Rebecca West, čuvena engleska književnica. Za vrijeme rata nagađalo se da je Tito žena; jedan je Englez, pisac Evelyn Waugh, na Visu tvrdio da je Tito „lezbijac“, što je odmah i dojavljeno maršalu. Mit o „lažnom Titu“ pojačala je činjenica da je austrougarska vojska, u kojoj je zaradio jednu a vjerojatno i dvije medalje za hrabrost – u borbi protiv Srba i Rusa – Josipa Broza proglasila mrtvim kad je zarobljen na ruskom frontu. On je taj smrtni list navodno i posjedovao i držao ga među važnim spisima sve do kraja života. Josip Broz jedan je od samo tri nositelja ordena Suvorova, uz Staljina i Žukova, počasni doktor niza sveučilišta, akter najvećeg sprovoda u dotadašnjoj a i otadašnjoj povijesti – gledajući u postocima, više je državnika nazočilo beogradskom sprovodu nego onom Kraljice Elizabete, njegove prijateljice koja se, kao i ja, iščuđavala što je sve taj čovjek proživio, preživio i doživio. I postigao. Njegova karijera je jedinstven self help priručnik, on je life coach i to me fasciniralo još više. Kako je, naime, mogao proživjeti tako težak život, a ipak ga, kako je rekao Dedijeru, „živjeti radosno“. Mene je zapravo zanimala tajna Tita kao čovjeka, njegov moralni kodeks, izvorišta optimizma, životne energije, njegovi čudesni ekvilibriji – od staljinista postaje antistaljinist, pa cijelu Partiju, u oba smjera, uvjerljivo vuče za sobom. Od protivnika imperijalizma postaje saveznik Engleza i Amerikanaca. Mnogi misle da su Tita stvorile sovjetske obavještajne službe. One su mu pomogle, ali on se stvorio sam, on je ‘’self made man’’, junak iz popularne američke mitologije. Kad vas, 1941., u nekoj šumadijskoj birtiji opkoli deset pijanih četnika, onda vam nikakav GPU ili NKVD ne može pomoći, a on se iz takvih situacija izvlačio uspješno i umro u krevetu, što vladarima Beograda baš i nije običaj, od Karađorđa do Stambolića i Đinđića."

“Josip Broz sigurno kotira kao balkanski pandan engleskoj kraljici. Mi se u 24 sata zadnjih 15-ak godina susrećemo s istim fenomenom, gdje god bi Tito bio na naslovnici ili članku, čitanost ili klikanost bi bila povećana za 20 posto, bez obzira je li trivijalna tema ili politika.” Rašeta kaže kako je tema Tita u hrvatskoj i jugoslavenskoj publicistici često imala dvije oštro suprotstavljene pozicije.

“Jedna koja Tita beaticficara i druga koja ga demonizira. Mene je zanimala srednja pozicija – Josip Broz kao čovjek. Vi tu imate 88 godina života, imajući na umu partijsku vlast i državnu vlast – 6 ili 7 desetljeća politike, u najburnijim vremenima kakve ljudska povijest poznaje. Epoha dva svjetska rata i taj čovjek cijelo vrijeme biva na vrhu”, komentira Rašeta. Tito je dugo vremena bio najprestižniji državnik na svijetu, kaže Rašeta.

 “On je imao po 100, 200, 300 tisuća ljudi na trgovima. I to bijelo odijelo, on je bio vrsta Elvisa svjetske politike. I ta ideja nesvrstanosti, ali mnogi ljudi su tumačili, tražili objašnjenje Titova nevjerojatnog karijernog političkog uspjeha u asistenciji tajnih službi, naročito sovjetskih, nekih engleskih. Rašeta smatra kako ključna tajna Tita ne leži ni u kakvoj asistenciji nekoj tajnoj službi, nego u njegovoj jedinstvenoj psihologiji.

, “Na više od milijun fotografija u Muzeju Jugoslavije vi ga nigdje ne možete vidjeti neobrijanog. Strašna unutarnja disciplina, veliki narcizam, ogromna ambicija. Ali je on tu ambiciju uvijek skrivao. Ja sam ispitivao metodologije njegove komunikacije. Nikada on nije rekao ja, uvijek je rekao ‘Mi smo drugovi zaslužni za uspjeh’. Vrlo vješto je maskirao ambiciju.” 

 “On je 1909. kao obrtnički šegrt u majstorskoj radionici u Sisku, pred sam kraj zanata do kojeg je teško došao, pobjegao s kazališnom trupom “Veseloj udovici”. To je bilo ekvivalentno današnjoj Barbie, najpopularnija opereta Austro-Ugarske i srednje Europe, a uskoro se proširila i u Ameriku.”

 “On je desetak dana nastupao u Osijeku na sceni. Imao je 17 godina i bio je oduševljen time da je glumac. Jedino ga je smetalo što je morao nositi brkove jer su u prestavi Crnogroci orgijali Parizom, što je sprečavalo da publika vidi njegovo lice. Žandarmerija ga je vratila, ali je nešto kasnije opet nastupao u “Jesenjim manevrima”, objašnjava Rašeta u programu N1 televizije.

Tagovi:

   0
   0
Prethodni članak

Vesna Pisarović: trijumf u Ciboni u crvenom outfitu

Idući članak

31. Nagrada hrvatskog glumišta: objavljene nominacije za najbolje umjetnike

Povezane objave

Povezani staklom - Skupna izložba mađarskih umjetnika

Povezani staklom - Skupna izložba mađarskih umjetnika

I.K. 13.09.2023.

Izložba STAKLENA MEDUZA

Izložba STAKLENA MEDUZA

I.K. 30.07.2023.

Zadar Organ Festival u misiji osvještavanja skrivene zadarske baštine

Zadar Organ Festival u misiji osvještavanja skrivene za...

N.K. 16.09.2023.