95-ta godišnica atentata na Stjepana Radića
Prije 95 godina, na današnji dan, od posljedica atentata u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije preminuo je Stjepan Radić, jedan od najistaknutijih hrvatskih političara 20. stoljeća i tadašnji predsjednik Hrvatske seljačke stranke.
Dana 8. kolovoza 1928. godine u 57. godini života umro je suosnivač HPSS-a (HSS) i velikan hrvatske povijesti Stjepan Radić.
Njegova je smrt bila posljedica komplikacija nastalih pri atentatu u tadašnjem Parlamentu 20. lipnja, a zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno mu je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Poslije ranjavanja imao je stalno povišenu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju, podlegao srčanom udaru.
Naime, u Stjepana Radića pucao je iz revolvera radikalni zastupnik Puniša Račić, koji je tom prilikom ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića (nećaka Stjepana Radića). Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu je teško ranio.
Radić je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj, a njegova sahrana je najmasovniji događaj u modernoj hrvatskoj povijesti. Točan broj ljudi koji su se okupili na njegovoj sahrani nije poznat, različiti izvori navode između 200 i 300 tisuća. U svakom slučaju više nego što je Zagreb tada imao stanovnika.
Foto: Sprovod Stjepana Radića/HSS
Atentat na Radića i hrvatske zastupnike zapravo je bio uspješan pokušaj gušenja demokratskih odnosa u tadašnjoj državi, jer je ubrzo uspostavljena Šestosiječanjska diktatura.
Tko je bio Stjepan Radić?
Inicijatora i suosnivača Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića se danas u Hrvatskoj najčešće doživljava kroz prizmu njegove mučeničke smrti, koja u drugi plan potiskuje daleko važniju činjenicu da se radi o jednom od najvećih hrvatskih političara, prosvjetitelju i organizatoru hrvatskog naroda te prvom političaru uz kojeg je stala većina Hrvata, a slijedile su ga i nacionalne manjine.
Radić je bio i mnogo više od toga, jer je u hrvatsku politiku uveo temu ljudskih prava, prvi je progovorio o pravima žena i zalagao se da one u Hrvatskoj dobiju pravo glasa, prvi je zastupao mirotvorstvo i republikanizam, bio je odličan i često neobuzdan govornik, a kao prvi diplomirani politolog u Hrvatskoj, s pariškom diplomom, napisao je brojne radove s temama iz politike, gospodarstva, povijesti i kulture.
Također je među prvima u Saboru problematizirao teme koje danas zovemo ekološkima.
Bio je borac za prava potlačenih slojeva društva, ali i žestoki protivnik korupcije.
Evocirajući na današnji dan životno djelo i iznimnu političku odvažnost Stjepana Radića u turbulentnim povijesnim vremenima za Hrvate, s dubokim se pijetetom prisjećamo i drugih hrvatskih žrtava atentata u beogradskoj Skupštini u lipnju 1928. godine.
Ondašnji je atentat zaista traumatično povijesno svjedočanstvo iznimno teških okolnosti u kojima je, u zajedničkoj državi, morala djelovati stranka s najvećom potporom hrvatskog stanovništva. U spomen na sve njih, Hrvatski sabor 20. lipnja 1928. godine obilježava kao Dan sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve. Njihovo nam je stradanje ostaje snažnim podsjetnikom na vrijednost naše slobode i života u današnjoj neovisnoj, suverenoj i demokratskoj Hrvatskoj. (HSS)
