Smokva kao adut zadarske gastro scene
Smokva je delicija koju su znali prepoznati još u rimskog doba. Može ići u sva jela, od hladnih predjela pa do deserta stoga u situaciji kada gotovo cijela zemlja živi od turizma, izdvojiti se od konkurencije, ponuditi gostima nešto svoje i autentično imperativ je svake dobre turističke ponude, dio koje na ovim prostorima svakako treba biti smokva.

Postoji jedna stara izreka - granice Mediterana su granice do kojih raste smokva. Delicija koju su znali prepoznati još u rimskog doba, koristeći ju na brojne načine poput, primjerice, sastavnog dijela i danas poznatog i čuvenog venecijanskog jela s jetricom i svježim ili suhim smokvama, danas, nažalost, najčešće završava tek kao svježe ubrana voćka ili pekmez. No smokva je puno više od toga, ne samo simbol podneblja u kojem živimo već i odlična baza za niz jela, autohtonih jela, kao jedne od najvažnijih odrednica turističke ponude.
U situaciji kada gotovo cijela zemlja živi od turizma, izdvojiti se od konkurencije, ponuditi gostima nešto svoje i autentično imperativ je koji znaju prepoznati mudri turističko-ugostiteljski poduzetnici. Jer, smokva može ići u sva jela, od hladnih predjela pa do deserta. Ljeti najbolje prolaze salate sa smokvama koje izvrsno idu u kombinaciji: salata – smokve – sir - škampi ili kozice.
Smokva ide i uz bifteke koji se izvrsno slažu s pekmezom od smokava. Dovoljno je lagano popržiti biftek na maslacu, dodati mu kapulu, češnjak, pekmez od smokava, konjak, goveđi temeljac te preko svega poslagati pržene listiće badema koji daju jednu specifičnu aromu koja zaokružuje cijelinu. Smokva ide i uz pureće odreske koji se pune pekmezom od smokve, kao još jedno jelo koje veliča voćku koja bi trebala biti zaštitni znak ugostiteljske ponude podneblja, kako to drže brojni gastro znalci. Kako smokva ima neutralan miris može se ukomponirati u sve vrste hrane, posebice u slastice koje su svakako najzastupljenije kada su smokve u pitanju. Primjerice pita sa smokvama koja se radi tako da se na prhko tijesto slože razrezane svježe smokve. Onda se peče te kada se ispeču i ohlade, kolač se premaže smjesom svježeg sira, tučenog i slatkog vrhnja i vrhunska slatka delicija je spremna.
No ono što treba pripaziti pri pripremi smokve je njena zrelost, bitno je da je smokva zrela kako bi imala svoju slatkoću, a mogu se kombinirati sve četiri vrste smokve koje rastu u ovom podneblju: zamorčica, petrovača bijela, saragulja i zimica. Smokva ne trpi dugo izlaganje temperaturi pa treba voditi računa da se ne prepeče jer onda gubi svoju aromu. Suhe smokve, pak, izvrsne su za pripremu pralina, dovoljno ih je samo kombinirati s pekmezom od smokve, mljevenim bademima i likerom od smokve ili u kombinaciji s čistim kakaom i tartufima pa se mogu koristiti i kao afrodizijak.