Davor Bernardić: Plenković je političar enormnog ega, čak većeg od Milanovića

U ekskluzivnom razgovoru za Zadarski portal bivši predsjednik SDP-a koji je mogao postati premijer, danas čelni čovjek Socijaldemokrata i potencijalni budući gradonačelnik Zagreba, otvoreno govori o aktualnoj situaciji, premijeru, predsjedniku Republike, predsjedniku bivše stranke, ali i političkim i životnim usponima i padovima. Razgovarao Boris Homovec

01.09.2023. - 16:33
09.09.2023. - 19:11
 0
Davor Bernardić:  Plenković je političar enormnog ega, čak većeg od Milanovića
Foto: Davor Bernardić/ SD press

Jedan od najobrazovanijih i najinteligentnijih hrvatskih političara srednje generacija, koji je bio nadomak tome da preuzme funkciju premijera, kao bivši predsjednik SDP-a, danas je, poslije mnogih uspona i padova, u novoj životnoj fazi.

Kao Socijaldemokrat fokusiran je na grad Zagreb, gdje će vjerojatno konkurirati za gradonačelnika na sljedećim izborima. Razapet brojnim obavezama, između Londona i Slovenije, pronašao je vremena i sa zadovoljstvom prihvatio moj poziv da iskreno i otvoreno popričamo za Zadarski portal o aktualnoj političkoj situaciji na domaćoj sceni, ali i njegovom burnom životnom iskustvu. Iako su mu samo 43 godine.

SDP je na najnižem rejtingu do sada, Grbin i nadalje ostaje predsjednikom, iako je uništio stranku, rastjerao ljude... Kako komentirate zbivanja u vašoj bivšoj stranci?
"Žao mi je što se to događa u SDP-u, jer sam emotivno vezan za tu stranku. Budući da sam puno godina proveo u njoj, bio i predsjednikom, znam koliko je kvalitetnih i dobrih ljudi ostalo u stranci, kojima nije svejedno što se događa. Već dok sam ja bio na čelu, ova ekipa koja sad vodi SDP krenula je rušiti mene, ali i urušavati stranku iznutra. To je njihov model ponašanja, koji se nastavio. Znate, kako se kaže: Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Nitko nije na tuđoj nesreći izgradio svoju. Kad rastjeraš ljude, nemoguće ih je vratiti. Iz SDP-a su izbačeni ugledni članovi, intelektualci, kvalitetni ljudi, članovi savjeta, mnogi bivši ministri... "

Koji su bili Grbinovi motivi da to sve radi?
"Ne znam. Elementarno nerazumijevanje politike, pretpostavljam. Politika je za mene proces okupljanja. Iza ovakvih drastičnih poteza krije se nesigurnost. Kad si spreman žrtvovati druge, da bi opstao, to je put koji vodi u pakao. To je uvijek mač sa dvije oštrice, nikad nitko na takvoj politici nije profitirao. Ja sam Grbina usprkos njegovom rušenju stavio u Sabor, jer sam se bavio kako okupiti sve i pobjediti HDZ, a ne njim. I uspjeli smo okupiti: od Zorana Milanovića, Davorka Vidovića, Mirele Holy, Ive Josipovića, Račanovih i Milanovićevih ministara, starih i mladih članova... Ljevica ima šanse jedino ako je okupljena. Takvu politiku sam provodio. Nekima to nije odgovaralo. Sad vidimo kamo taj rušilački sistem vodi. "

U kakvim ste odnosima s Grbinom? Razgovarate li uopće?
"Pa, ne. Ako se slučajno sretnemo na hodniku, kimnemo glavom i to je to. "

To urušavanje koristi cijelo vrijeme HDZ- u.
"SDP je na prekretnici. Mislim da je svima jasno da Peđa Grbin neće biti premijer Hrvatske. I nakon što izgubi izbore, doći će vrijeme za ispostavljanje računa. Najveći izazov za SDP poslije izbora, nakon što Grbin padne, pod teretom javnosti i poraza, jest da se pronađe kvalitetna osoba koja će probati sanirati štetu i ponovno okupljati ljude. "

Grbin sigurno neće napraviti moralni čin, poput Vas.
"U to ne mogu ulaziti. Vjerujem u dosljednu politiku, u kojoj jednog dana nećeš morati demantirati samog sebe. Generalno, u politici moraš imati unutarnji osjećaj za dobro i loše, za pravdu. Nastojao sam svoje odluke donositi temeljem onoga što sam smatrao da je ispravno. Kada su me optuživali za loš rejting, smatrao sam da me trebaju pustiti da vodim stranku do sljedećih izbora, na kojima se vide pravi rezultati. I uspio sam, napravili smo sjajan rezultat na europslim izborima, pobjedili na predsjedničkim i ušli kao favoriti u parlamentarne. "

"Što je, uistinu, presudilo vašem padu?"
"Splet nesretnih okolnosti, korona, loš tajming s datumom izbora usred ljeta 5. srpnja... Korona stožer je potpuno preuzeo medijski prostor, HDZ je podijelio 8 milijardi kuna helikopterskog novca, mnogi stariji ljudi bili su uplašeni situacijom i nisu izašli na izbore. Rezultat je neumoljiv. Ja nisam tražio alibi u koroni. Mada sam mogao. Podnio sam račune i povukao se s mjesta predsjednika, jer sam smatrao da je to moralno i odgovorno. U životu treba živjeti u skladu sa svojim unutarnjim vrijednostima i osjećajem, koji ti daje unutarnji mir i spokoj. Jednog dana, zasigurno, dobri potezi se i vrate. "

Kakva je sudbina ljevice u Hrvatskoj?
Ljevica ima budućnost. U ovom trenutku je razjedinjena, ljudi su očajni, SDP je loš i bezidejan. Možemo je pokazao da je nesposoban u vođenju grada. U početku se mislilo kako nisu korumpirani, sad je i to demantirano kroz razne afere... Od namještanje natječaja za podzemne spremnike, nabave plina po dva i pol puta većoj cijeni od HEP- a, nabava zlatnih kosilica od 180 tisuća eura po komadu, zlatni kvadrati obnove zgrade na Mirogoju od 5000 eura po kvadratu, masno plaćanje kanti od tramvaja starih 27 godina, a sve samo zato da bi netko pospremio novac u džep... Ljudi vide da trenutno etablirane stranke ljevice ne mogu ništa novo ponuditi. I to otvara prostor nama socijaldemokratima za suvislu artikuliranu lijevu opciju. Ali, mislim da se politika mora početi voditi na drugačiji način.

Koji?
Ne vikanjem, ne bacanjem po sabornici, ne urlanjem i vrijeđanjem. Mi se doista trudimo biti drugačiji, odgovorniji. Socijaldemokrati inzistiraju na sadržaju, ne formi. Nažalost, i medijsko okruženje je u Hrvatskoj takvo da se podupire cirkus.

To je stanje duha u cijeloj zemlji.
Točno. No, dolazi vrijeme kada će se početi cijeniti i vrednovati rad za javno dobro.

Socijaldemokrati imaju jako slab rejting. Kako mislite to prevladati?
Da, činjenica jest da nas dobar dio ljudi još uvijek ne razlikuje od SDP-a. Mada naš pravac jest dosljednost i sadržaj ispred galame. Ono što ćemo pokušati u sljedećih nekoliko mjeseci, da pokažemo okupljanje i budemo istinska alternativa na dijelu ljevice i lijevog centra. Znate kako su izbori uvijek dali iznenađenja: od Oraha, Laburista, Živog zida, Mosta, Suverenista, Domovinskog pokreta, Centra, Fokusa, Glasa...

Vaš fokus ostaje grad Zagreb i ambicija da poslije Tomaševića postanete gradonačelnikom?
Mi smo ozbiljna stranka. Davorko Vidović je predsjednik socijaldemokrata na nacionalnoj razini, ja sam predsjednik zagrebačke organizacije i međunarodni tajnik. Moj zadatak je da pripremim stranku za izbore u Zagrebu, kao i da pripremim i sukreiram plan za europske izbore. Kao predsjednik zagrebačkih socijaldemokrata jačamo organizaciju iz dana u dan, cilj nam je dignuti i vidljivost. Mislim da ćemo u Zagrebu na sljedećim lokalnim izborima biti najjača politička opcija.

Što je Možemo duže na čelu Zagreba, kod građana postoji sve veći žal za Bandićem, koji je usprkos mafijaškom vođenju grada ostavio neke kapitalne objekte i naselja? I sigurno se ne bi desilo da je cijelo ljeto grad nepokošen i još uvijek neočišćen poslije posljednjeg nevremena.
Prije svega, mislim da sam kao i mnogi u Zagrebu gledao sa simpatijama na promjenu vlasti i priželjkivao je. Želio sam da uspiju, trudio sam se vjerovati da im treba vremena da započnu promjene. No to se nije dogodilo. Umjesto toga počela su opravdavanja i laži. A mene kao i dosad u mojoj političkoj karijeri, smetaju najviše korupcija, laž i licemjerje. Nad Bandićem se uvijek vukla sumnja na korupciju, ali nitko nije dovodio u pitanje njegovu sposobnost. Bilo je kod njega i puno populizma, a Tomašević ga je krenuo imitirati kad se prerušio u radnika zagrebačke Čistoće. To ne pomaže, ako ne znate organizirati sustav. Uz Bandića se vezala teza: korumpiran i sposoban, uz Možemo nekorumpirani i nesposobni. No, njihovih afera je u posljednje vrijeme sve više, tako da će uskoro puniti ne samo medijske stupce, nego i ladice u DORH- u! Već je svima jasno da ne mogu nijedan problem riješiti, ne pokreću nove projekte, ni investicije, a nisu već tjednima u stanju ni travu u gradu pokositi.

Kako Tomašević, Korlaet i ekipa reagiraju na vas, koji im konstantno pušete za vratom?
Ja se trudim dobro informirati i stvari ne pričam napamet, već iznosim provjerene informacije.

Kakav je vaš stav o neradnoj nedjelji i očitog nezadovoljstva građana takovom odlukom HDZ- a i Crkve?
Ja sam zagovornik toga da ljudi budu dvostruko plaćeni nedjeljom po satu rada. Problem je u Hrvatskoj izbjegavanje plaćanja prekovremenog, te rada nedjeljom. Protiv sam bilo kakvih zabrana. Oko neradne nedjelje će se voditi još puno rasprava. Znate, kad nekome smrkne, drugom svane. Benzinske pumpe rade, sad su počele prodavati kruh i mlijeko, što nije normalno. Postavlja se pitanje je li to pogodovanje tom dijelu maloprodaje?

Zašto je fokus samo na trgovcima? Desetljećima radi policija, bolnice, hitna, ljudi iz medija...
Slažem se.

Možemo nije sposobno voditi Zagreb. Kako misle da bi mogli voditi Hrvatsku, a imaju takve ambicije?
Vi ste u svom pitanju dali i odgovor. To je to.

Svojedobno ste bili protukandidat i Milanu Bandiću i Andreju Plenkoviću. Što ste naučili iz tih iskustava?
Oboje je bilo za mene ogromno iskustvo, koje mi je dalo političku zrelost i sigurnost. Od svakog čovjeka i svake situacije može se nešto naučiti. Svaki neuspjeh, pa i uspjeh jest prilika za vlastito preispitivanje. Kažu, pobjeda sve pokriva, poraz sve otkriva. Ponekad pobjeđujete, ponekad učite iz poraza. Život počinje kad shvatiš da ćeš pasti. Nije problem pasti. Treba se znati dići. Razlika između pobjednika i poraženog je to što je pobjednik jedan put više pokušao.

Što mislite o Plenkovićevom faraonskom načinu vođenja zemlje, s devizom: Država, to sam ja?
On je političar enormnog ega, možda čak i većeg od Milanovića. Nastao je kao politički projekt, on je instaliran na čelo HDZ- a, njegovu političku karijeru je oplemenio Tomislav Karamarko, stavivši ga na listu za Europski parlament. Pokazao se izuzetno vješt u političkom preživljavanju, što mu je osiguralo drugi mandat i usudiću se reći njegovu poziciju, koja je još uvijek snažna. Žalosno je što je dopustio korupcijskoj hobotnici na svim stranama, sferama i porama društva da se razmaše. Iz njegovih vlada je zbog sumnji i indicija na korupciju moralo otići čak 20 ministara. Ponekad se pitam, kako se uopće uspjeva održati kad vidim svu nesposobnost i korumpiranost njegovih ministara, izuzev nekih izuzetaka.

Obzirom da se HDZ- ova hobotnica proširila cijelom zemljom, koliko su realne šanse oporbe da joj skrati krake i onemogući rast nakon sljedećih izbora?
Masaryk je rekao: na istinu dođe vrijeme, kada je ona nekome potrebna. Krakovi te korupcije su počeli iritirati ne samo građane, već i ljude koji se pošteno pokušavaju baviti poduzetništvom u ovoj zemlji. Činjenica je da će se, prije ili kasnije, stvoriti kritička masa u društvu, koja će izričito snažno zahtjevati društvene promjene, i to na svim razinama. Koja neće više tolerirati kriminalno- koruptivni model upravljanja zemljom. Opozicija mora artikulirati jasniju alternativu, što sada nije slučaj. Opozicija je razjedinjena i ne nazire se kohezivni faktor. Upravo zbog toga stvari i dalje idu u prilog premijeru i vladajućima. No, ničija nije gorjela do zore!

Kako komentirate konstantne sukobe na relaciji Pantovčak- Banski dvori? Iza kojih se krije borba dva enormna ega, dvojice slično skrojenih političara nastalih iz redova Ministarstva vanjskih poslova : Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića.
Da, to je uistinu borba dva ega, koja, nažalost, ide na štetu hrvatske i vanjske i obrambene politike. To nije dobro za zemlju.

Milanović vas nikada nije volio. Zašto?
Pozdravimo se i rukujemo kad smo u blizini, njega nisam dugo vidio. Plenkovića isto tako. U politici nema ljubavi, nitko ne traži od nikoga da se voli. Ljudi imaju različita mišljenja i različite stavove. Mi se ponekad nismo slagali u nekim rješenjima, no usprkos tome predložio sam ga za kandidata za predsjednika Republike. Kad je interes zemlje u pitanju, ja svoj ego i osobne animozitete mogu staviti sa strane. Mnogi to ne mogu. I tu je korijen svih problema, pa i sukoba na relaciji Pantovčak- Banski dvori.

Kako komentirate da su saborski zastupnici nekad bili vrhunski intelektualci, gospoda u odijelima, a danas im je maksimalno srozan dignitet, dok je razina komunikacije i ponašanja uvredljiva za većinu građana?
Možda je to teška konstatacija. Mi, socijaldemokrati pokušavamo promijeniti taj retorički model. Znate, svako vrijeme ima svoje izazove. Način komunikacije u politici zbog pojave društvenih mreža, digitalizacije informiranja i sve manje prisutnosti printanih medija je postao brži, provokativniji i površniji. Mi želimo vratiti fokus u ozbiljnu politiku.

Zbog čega ste toliko cijenili Ivicu Račana? Slažete li se da će njegova uloga tek biti revalorizirana onako kako zaslužuje?
Račan je bio izuzetno mudar političar i demokrat, čovjek koji je otvorio demokratske procese i omogućio prve slobodne izbore u Hrvatskoj. Nadalje nakon 2000. Kad je Hrvatska bila u svojevrsnoj međunarodnoj izolaciji, Račan je otvorio put Hrvatske euro- atlantskim integracijama, izgradio najmodernije auto ceste u Europi, započeo povezivanje i decentralizaciju zemlje, ojačao civilno društvo, otvorio put brojnim tektonskim promjenama. Bio je čovjek koji je imao viziju.

Što bi rekli Račan, Savka Dapčević Kučar i Vlado Gotovac da mogu vidjeti kakva je današnja Hrvatska?
Uhvatili bi se za glavu!

Kako komentirate ogromne ambicije vaših oporbenih kolega, od Grmoje, Petrova, Raspudića, Benčić, Tomaševića, Zekanovića, Kekin i drugih, koji sebe vide u foteljama premijera i predsjednika države? Kao da im je to najvažniji fokus.
Cilj svake politike je imati određenu stabilnost, kako bi mogla rješavati probleme. Ja ne podupirem politiku vrijeđanja, omalovažavanja i optužbi, bez pokrića. Mislim da moramo politici vratiti sadržaj. Znate, kad je kolegu Pernara jedan uvaženi novinar pitao: dokle ćete nastaviti raditi cirkus u Sabornici?, on je odgovorio: dokle god ćete vi to prenositi. To vam sve govori.

Što mislite o likovima s političke scene koji već 30 godina opstaju, bez obzira na promjene, oni su uvijek uz vrh vlasti, poput Jandrokovića, Šeksa, Granića, Pupovca, Čačića, Radina... ?
Svi oni pokazali su veliku rezistentnost, umijeće političkog preživljavanja. Ali, doći će vrijeme kad će se dobro vidjeti tko je u politici iz vlastitih interesa, a tko iz društvenih.

Koliko je socijaldemokracija postala upitna u današnjem društvu?
Kad je Roosevelt dolazio na čelo SAD- a onda je dolazio sa tzv. „ Second bill of rights“ programima i pravom na stambeno zbrinjavanje, školovanje, poštenu plaću za pošten rad... Nakon Drugog svjetskog rata uloga socijaldemokracije u izgradnji Europe je bila ključna. Ljudima je osigurala životni standard, stanovanje, obrazovni i zdravstveni sustav po mjeri čovjeka. Postavlja se pitanje da li je socijaldemokracija u Europi uopće potrebna? Danas više nije pitanje elementarnih prava, danas je pitanje zaštite tih prava od ugroza današnjice: rastuće nejednakosti, sve veće inflacije, urušavanja životnog standarda, diskriminacije, iskorištavanja, prava manjinskih skupina, digitalnih platforme... Sve su to izazovi moderne socijaldemokracije, na koje moramo dati odgovore.

Vama je ponuđeno biti na listi SDP-a za Europarlament. Zašto niste prihvatili tu opciju?
To je bila određena trgovina. A ja nisam trgovac.

Mnogi bi jedva dočekali da se tako mogu uhljebiti s visokim primanjima.
Istina! Ja sam uvijek išao kroz život težim putem, ali ispravnijim. Najbitnije je kad se u dubini duše možeš sam pomiriti sa sobom. Onda mirno spavaš, sretan si i ispunjen. Jer, najgore je biti u sukobu sa samim sobom. Nisam nikad pristajao na kompromise.

Ušli ste u petu deceniju. U kakvoj ste danas životnoj fazi?
Imam energije, imam iskustva, stalno radim na sebi, konstantno se usavršavam i nemam više velikih očekivanja. Ništa me više ne može zaboliti, ni iznenaditi. Znate, unutarnji mir počinje kad se čovjek oslobodi tereta očekivanja. U ovaj posao sada idem potpuno opušten. U prošlosti sam sam si nametnuo velika očekivanja. No, nisam bez ambicija, vrlo sam konzistentan i fokusiran.

Vi ste za mene idealan primjer self made političara. Život vas nije mazio, imali ste teško djetinjstvo i mladost, bili podstanar, spoznali što je neimaština i glad, od 14. godine se uzdržavate i izgradili ste se u intelektualca i političara, koji se konstantno usavršava i obrazuje.
Dobro ste rekli, imam puno gelera i životnih ožiljaka! Sve sam u životu napravio sam. Nisam ničiji politički projekt. Vjerujem da se upornošću, radom i dobrom vjerom može nešto postići. Kad dođem do nekakvog zida, bitno je da čovjek ne odustaje. Živim u miru sam sa sobom. I to mi je najvažnije. Bitno je cijeniti ljude zbog onoga što oni jesu, a ne zbog onoga što drugi misle da jesu. Problemi nisu ti koji definiraju karakter čovjeka. Karakter čovjeka definira odnos prema tim problemima.

Uistinu me dirnula sudbina vaših roditelja, posebno oca koji je kao hrvatski branitelj, zaštitar koji je ostao bez posla, razbolio se, živio od socijalne pomoći i umro, zaboravljen od ovog društva u 48. godini. Koliko vam je očeva sudbina bila dodatni vjetar u leđa da istrajete na svom putu?
Moj ulazak u politiku je bio motiviran borbom protiv nepravde. I danas je. Nakon majke, koja je radila kao patronažna medicinska sestra, ne bi li nas prehranila, živjeli smo skromno, morali iznajmljivati podstanarsku sobu, ja sam se selio kod djede i bake, morao ići s puno dalje pozicije u školu, ne bi li mogli preživjeti. Hrvatska je bila opustošena i ratom i pretvorbom i privatizacijom, kad su mnogi ostajali bez posla. Moj otac je kao hrvatski branitelj umro 1998. na socijalnoj pomoći. Sve su to bili trigeri koji su i mene motivirali da uđem u politiku. I borim se protiv nepravde. Danas sa dječačkim optimizmom, zaigranošću i vjerom ulazim s puno više iskustva i znanja u nove političke borbe.

Kakva vas sjećanja vežu uz Jugoslaviju? Zašto su toliki ljudi nostalgični?
Ja sam tad bio dječak, ne mogu govoriti o tom vremenu. Znate, u ljudskoj psihologiji je da pamtimo samo sretne dane. I da vrijeme liječi sve rane.

Jeste li bili štreber, je li vas vodila kroz život ambicija, ili bojazan da ne ponovite sudbinu roditelja?
Ima neki crv koji mi ne da mira, da završim tri fakulteta, doktoriram, učim jezike, obrazujem se, idem konstantno naprijed. To je neka moja unutarnja želja za rastom i razvojem. Želja da budem bolji i natječem se prvo sa samim sobom, potom i s drugima.

Jedan ste od rijetkih političara koji nije opterećen novcem i gomilanjem nekretnina. Vaša imovinska kartica je izrazito skromna.
Nikad nisam bio opterećen materijalnim. Novac je meni samo sredstvo za normalan, skroman i pristojan život. Nisam pobornik luksuza. Takav sam. Ljudi su zbog trke za novcem spremni odreći se obitelji, djece, prijatelja, karijere, zdravlja, psihičke stabilnosti, mira... Da bi ionako na kraju ostali goli i sami, kakvi se i rađamo, jer sve to za čime su trčali cijeli život ne mogu ponijeti na drugi svijet. Čovjek mora naći mir i spokoj. Uostalom, u koliko stanova možeš istovremeno živjeti, koliko ručkova možeš pojesti, u koliko soba možeš biti u isto vrijeme? Veliki su problemi i kad nemaš ništa i kad imaš mnogo.

Vaša skromnost očituje se i u tome što ste od prve ušteđevine kupili Škodu, a ne BMW .
Točno, uštedio sam i kupio si Škodu Feliciju te 2003. , Mogao sam si kupiti bolji automobil, ali bio sam zadovoljan što sam ga sam zaradio.

Konstantno održavate kondiciju sportom, dok se većina vaših kolega s političke scene goji od besplatnih ručkova i večera.
Pa, u zdravom tijelu zdravi duh. Ja sam uvijek imao uzore, počeo sam se baviti fizikom zbog Tesle, a trenirati košarku jer sam gledao Dražena Petrovića. Sport me naučio radnim navikama, disciplini i igrati po pravilima. Trenirao sam džudo, karate, boks, košarku, tenis, badminton, planinarim već 15 godina, idem redovno u teretanu. Sport mi pomaže da mentalno ostanem jači i fokusiraniji. Poslije jutarnjeg dobrog treninga, a znam već u 7 biti u teretani, ništa me ne može taj dan izbaciti iz takta.

Kako se nosite kao priznati političar time što ste konstantno pod povećalom javnosti?
Teško je biti stalno pod lupom javnosti. Ja sam s 30g. postao poznat, tad još željan nekih stvari, bio sam neiživljen . Za mene je tad to bio pritisak i stres. Naučio sam živjeti s time. Ne opterećujem se.

Pratite li što o vama pišu, ili komentiraju na društvenim mrežama?
Operiran sam od toga. Nisam izoliran od svijeta, to ne mogu ni zbog prirode posla. Ali, ne osvrćem se na tuđa mišljenja. Prošao sam svašta, uspone i padove, ulizivanja ljudi, naslušao da sam i genijalan i katastrofa! Malo toga me može impresionirati u životu po tom pitanju. U životu stalna samo mijena jest.

Koliko puta su vas razočarali prijatelji i „prijatelji“?
Puno puta. Ne praštam izdaju, koja može biti moralna, ljudska, partnerska... Nikada se ne svetim, samo se udaljim iz te priče. Razočaranja sam imao na svakom polju života.

Žalite li za nečim? Možda što još niste postali otac?
Da je moglo, bilo bi. Da, volio bih imati djecu i postati otac.

Što radite kad se opuštate?
Čitam knjige, od bestselera do povijesnih naslova i psihologije, učim jezike, trenutno usavršavam francuski i njemački. Pogledam neku dobru seriju na netflixu. Volim se naspavati. Sve ranije se budim, znači li to da starim? Meša Selimović je napisao: čovjek je mlad sve dok može ponovno pokušavati. Vidite da ja to primjenjujem.

Snalazite li se u kuhinji? Znate li nešto više od pripreme jaja i hrenovki?
Živio sam dugo sam, tako da volim kuhati. Znam raditi svašta, od jela iz pećnice, vrhunskih rižota, pašti, sad pripremam razna variva. Filane paprike volim, sarmu volim samo kad je ljuta i masna, no malo tko je tako priprema. Slabije konzumiram slatko, tu i tamo kremšnite, šampite, tufahije, Sachericu ako nije suha...

Za što ste antitalent?
Za pjevanje! Moj brat ima dobar glas, tata je lijepo pjevao, imali smo u obitelji i pjevača, ali taj talent se nije prenio na mene. Za ples mi je falila motivacija, zvali su me i u Ples sa zvijezdama, ali sam se zahvalio. Mislim da ima puno boljih plesača i glumaca od mene na političkoj sceni!

Žalite li što niste uspjeli postati premijer?
Kad sam izgubio izbore, za mene je to bio priličan šok. Bilo je neugodno i bolno. No, što te ne ubije, ojača te. Ne žalim. Dao sam sve od sebe.

Zašto ste ipak ostali u politici? Niste se vratili fizici.
Kad uspoređujem sebe s kolegama koji se i dalje bave fizikom, vidim da uživaju, imaju plaće dva, ili tri puta veću od moje, vode mirniji život, nisu pod lupom javnosti, mogu si više priuštiti. U trenucima javnog linča sam pomislio: Bože, što mi ovo treba. Bilo je momenata kad su me ljudi cipelarili, kad sam bio pod jakim medijskim pritiskom, a onda si mislim ako odustanem i predam se, znači da sam odustao od primarnog cilja. A to je moja borba protiv nepravde. No, nešto mi ne da mira. Nije sramota pasti, sramota je odustati. A taj film kad sam ja u pitanju ne igra u kinu. (BH)

   0
   0