Živim i ja u državnom stanu, no bez Banožićevih privilegija

Jedan od najoštrijih kritičara premijera i HDZ- ove Vlade, Saborski zastupnik kao jedan od osnivača i glavni tajnik Mosta, te predsjednik Antikorupcijskog Vijeća u ekskluzivnom razgovoru za Zadarski portal govori o Vlasti i oporbi, analizira predstojeće izbore, secira premijera i predsjednika države, te otkriva nepoznate detalje o sebi. Razgovarao Boris Homovec

14.09.2023. - 13:39
15.09.2023. - 10:53
 0
Živim i ja u državnom stanu, no bez Banožićevih privilegija
Foto: Nikola Grmoja / Vjekoslav Skledar

Bivši profesor povijesti i sociologije iz Metkovića danas je respektabilni oporbeni političar od čijeg svakog izlaska u medije strepi vladajuća stranka, dok mu narod vjeruje. U ekskluzivnom razgovoru za Zadarski portal, otvoreno progovara o aktualnim aferama, analizira vlast i oporbu, premijera i predsjednika države, ali i otkriva ponešto o sebi.

Kako Vama danas izgleda Hrvatska?
Hrvatska nam se pred očima mijenja. Ne možemo negirati promjene, jer ljudsko društvo napreduje, pa je logično da i mi pratimo te trendove, ali bitno je u svemu imati granicu, očuvati svoju opstojnost, nacionalni identitet. Kada se osvrnem na vrijeme kada sam studirao, ili kada sam počeo raditi u školi, činjenica jest da smo danas napredniji. Premijer se hvali da je Hrvatsku učinio boljom. Ali, ako gledamo što državu čini državom, ja ne dijelim taj Plenkovićev optimizam.

Zašto?
Ako gledamo da je država zajednica većinskog naroda, mi smo sada u situaciji da se Hrvatska nepovratno mijenja. Veliki broj ljudi je odselio zbog standarda i niskih plaća. Samo prošle godine iselilo je 46 tisuća većinskih hrvatskih državljana, a uselilo 56 tisuća većinom stranih državljana. Naravno, nitko ne misli da je netko iz Nepala manje vrijedan od nekog Hrvata. Ali, mislim da će hrvatski identitet, jezik i kultura doći u pitanje, kao što je to vani. Ne kažem da Hrvatska ne treba uvoziti radnu snagu, ali ta migracijska politika treba biti osmišljena. Dovođenje strane radne snage ima dugoročne posljedice za svako društvo. Pričati o svijetloj slici Hrvatske nakon takvog demografskog sloma, u situaciji kad je vlasti bitniji vlastiti džep od same Hrvatske. HDZ- u je važnije da pogoduje velikim korporacijama, bankama, pred kojima su nemoćni. Istovremeno su svemoćni pred malim, srednjim obrtnicima i poduzetnicima, tu žele određivati tko će uspjeti na tržištu, a tko neće... Najveći je problem demografski slom, a pitanje je koliko će još radno sposobnih i potentnih ljudi uopće ostati u Hrvatskoj.

Kako prognozirate poziciju premijera? Navodno gubi dosta podrške i u vlastitim stranačkim redovima, o čemu se ne govori u javnosti.
Ja sam relativno dobro prognozirao sve dosadašnje izbore. Što se tiče europskih izbora, ankete su govorile da će Most dobiti euro zastupnika, ja sam rekao da ga nećemo dobiti i to se dogodilo. Za prošle izbore sam rekao da će Most osvojiti 10 mandata. Sad sam uvjeren da će HDZ biti relativni pobjednici izbora, osim ako im se ne dogodi nešto jako loše po njih. Uvjeren sam da neće imati dovoljno mandata.

Plenković nastavlja vrijeđati oporbu, a posebno Most.
Po zadnjim anketama, HDZ sada može dobiti najviše 57 mandata, što govori da je nemoguće sastaviti većinu. Zato će Plenković u mjesecima koji dolaze biti sve nervozniji. Slažem se s vama da gubi i one glasače, koje bi možda mogao dobiti. Znate, kada se čovjek boji izgubiti toliku moć i vlast, onda često ne vuče racionalne poteze.

Zašto ste mu vi poseban trn u oku?
Postoje političke opcije koje se bore za ostvarenje manjinskih ili materijalnih prava, čiji lideri i istaknuti pojedinci imaju svoju cijenu. Plenković zna da je Most politička opcija koja se ne može kupiti.

Ali, vi ste dva puta put bili s HDZ-om u vlasti.
Da, ali mi smo jedini u povijesti hrvatske demokracije, unazad više od 30 godina, koji smo izašli iz Vlade.

Nije li vas Plenković izbacio?
Da, nakon što su naši ministri na toj istoj sjednici glasali za opoziv ministra Marića. Mi smo htjeli postaviti drugačije etičke standarde u politici.

Ne mislite da ste bezgrešni?
Naravno da ne. Svi političari su pokvarljiva roba. Svaki dan je novi test za ovaj poziv i za svakog političara kao čovjeka. Ja se nadam da ćemo nastaviti tako djelovati.

Svjedoci smo da je HDZ hobotnica raširenih kraka u cijeloj državi, koju je teško onesposobiti. Kako ovakva oporba to misli postići?
Svi smo krvavi ispod kože. Nitko nije bez grijeha i treba se truditi da budeš svjestan toga da je tvoja uloga puno veća od onoga što možeš kao političar priskrbiti sebi i obitelji na nekoj funkciji. Ja sam vjernik. Ali, za nekoga tko je moralan, ali ateist, pitanje je želi li da ga povijest pamti kao nekoga tko je časno i moralno radio svoj posao, ili kao nekoga tko je kao sitni kokošar iskoristio svoju poziciju?

Nije li dojam u javnosti da ste svi vi političari isti, samo grabite, te na imovinskim karticama gomilate nekretnine?
Jest, ali vrijeme će pokazati tko je uistinu kakav. HDZ-ova hobotnica je jaka, imaju većinu gradova, općina, županija, no ipak je to manji dio hrvatskog biračkog tijela. Kad bi ljudi izlazili na izbore, imaju mogućnost da dođe do promjena. To je jedini način i kako natjerati političare da budu bolji.

Ili ih kazniti
Točno, to ostaje jedini način.

Kako one u većini razočarane i neodlučne motivirati da glasuju, da izađu iz fotelja i nešto promjene? Ili, barem to pokušaju.
Jedini je put da političari budu kvalitetniji i da im ljudi počnu vjerovati.

Oporba je strašno razjedinjena, što ide u prilog vladajućima.
Nema danas jake oporbene stranke, koja bi bila protuteža vladajućima. Opstanku ovakvog HDZ-a pomagala je činjenica da je jedina alternativa bio ovakav oslabljen SDP. Nakon što HDZ izgubi, ljudi će početi birati manje političke opcije. Treba doći u tu poziciju.

Bojim se da je ona još daleko.
Ja mislim da nije daleko. Koliko god ankete, koje najviše plaća HDZ, prognozirale, i one će biti sve točnije što se bude bližio dan izbora.

Koliki je problem što od svih vas u oporbi nema jednog jakog lidera, koji bi bio suprotstavljen Plenkoviću?
Ja ne mogu govoriti u ime ostatka oporbe, ali mi u Mostu smo na dobrom putu. Ostali smo s istim brojem osam zastupnika u ovom mandatu. Iz jedne nadideološke platforme koja je okupljala lokalne čelnike, izrasli smo u koherentnu, ideološki profiliranu, samim time i snažniju stranku.

Plenković vam je poručio da ste mladi i da ćete se mladi umiroviti.
Istina jest da smo mladi, ali nećemo se umiroviti. Ako budemo ovako nastavili raditi.

Sve je izraženiji problem i ovakve ljevice.
Problem ljevice jest što su se promijenile okolnosti, više ne možete graditi politiku na borbi za radnička prava. To je passe. Politika političke korektnosti i rodne ravnopravnosti dovodi do jačanja desnice globalno. U Hrvatskoj je problem lošeg vodstva, loših odluka, pa i dogovora HDZ-a sa SDP-om, gdje su sklapali kompromise oko poslovnika Sabora, ili izbora Ustavnih sudaca. Dojam u javnosti je da je SDP u padu i nadalje.

Kako komentirate ponovni reizbor Grbina? Je li si SDP potpisao tim činom smrtnu presudu? 
SDP sam bira svoj politički put, a o rezultatu SDP-a i Grbina će odlučiti birači.

Koliko Most koketira sa sve snažnijom desnicom? Kako komentirate članak u Nacionalu da ste povezani s Ivićem Pašalićem?
Za Most bi bila uvjerljivija priča da smo pokucali na vrata Jože Manolića nego Ivića Pašalića!

Navodno je Pašalić vaš simpatizer od 2018. kad se pojavio na prezentaciji vašeg programa.
Što mi imamo s tim? Svaki građanin se tamo i tad, kao i danas ima pravo pojaviti svugdje gdje smo prisutni u javnosti. Ta priča uopće ne stoji. Da se sada makne Plenković i dođe novi lider HDZ-a, to za nas nije opcija. HDZ treba otići u oporbu. HDZ je klijentilistička organizacija u koju ljudi ulaze s ciljem da ostvare svoje interese. Odavno nije stranka.

Gdje je Most danas na političkom spektru?
Mi smo se smjestili na otvoreni desni centar, s vrijednosti obitelji na prvom mjestu. Jasno smo određeni prema totalitarnim režimima, za nas je neprihvatljiv ustaški režim. Kao što ne baštinimo ni jugoslavenski komunizam. Mi smo jasno definirani.

Kako komentirate da premijer i nadalje štiti ministra Banožića?
Banožića najviše štiti Milanović, koji ga napada, pa ga onda Plenković valjda iz inata ne želi dirati!

Plenković je dao izjavu kako i ministar obrane mora negdje živjeti.
I drugi žive u dužnosničkim stanovima.

Pa i vi živite u dužnosničkom stanu.
Točno, jer sam zastupnik koji ne dolazi iz Zagreba. Ali, živim u garsonijeri od 29 kvadrata na Britanskom trgu. Kakav meni luksuz treba? Bitno mi je da imam gdje prespavati i istuširati se. Ionako se hranim vani, odnosno u saborskoj menzi. Banožić ne jede u toj menzi, ne znam gdje jede. Ne moram imati stan od 90 kvadrata i ne moram tražiti da mi taj stan još preurede. U tom je poanta. Moraš biti svjestan kako narod živi, moraš biti svjestan da te narod gleda i ne možeš svaku povlasticu koristiti.

Kako doživljavate predsjednika Milanovića?
U nekim stvarima sam ga podržao. Kad je bila pandemija korona virusa, tu je bio na dobroj liniji, što se u konačnici i pokazalo.

Činjenica jest da ima oscilacije u iskazima, nepredvidljiv je.
Njegovo zalaganje za Hrvate u BIH respektiram, što je strateški važno za Hrvatsku. Bitno je da BIH bude cjelovita i da Hrvati budu ravnopravni.Ono što mi je jako čudno kod njega, sad kad je aktualna afera Barbarić, imam dojam da on to relativizira.

Međutim, ljudi imaju osjećaj, bez obzira na njegove verbalne eskapade, da je moralno čist.
Ja se nadam da je tako. Mislim da kao predsjednik Republike ne možeš temeljiti neke stavove tako da li ti je netko drag, ili nije. Ne kažem da je korumpiran, ali ne smije dozvoliti da prijateljstva prevagnu nad onim što jest javni interes.

Koliki mu je problem ogroman ego?
U više navrata, Milanović je pokazao da ima problem s jakim egom. Znate, teško je od toga pobjeći u politici. Najveći izazov za političara je da ostaneš s obje noge na zemlji, da ostaneš normalan, prizeman.

Pa, slatka je vlast.
Jest, slatke su i pohvale, ali važno je imati oko sebe ljude koji kad si na položaju imaju hrabrosti ti reći što je loše kod tebe. Mislim da su to pravi prijatelji. Ja imam jednog prijatelja, koji nije iz političkog miljea, koji me jako nervira. Svako jutro mi pošalje nešto što je kod mene loše. Ja mu kažem: čovječe, pošalji mi jednom nešto pozitivno! Ali, ne, on je uporan.

Jeste li ga se odrekli?
Nisam. Nekad razmislim o tome što mi je poslao, te vidim da neke od tih konstruktivnih kritika imaju temelja.

Zašto svaka afera u Hrvatskoj traje tri dana?
Zato što toliko traje zanimanje medija. Ja kad bih iznosio ozbiljne dokaze o nekoj koruptivnoj radnji, primijetio bih da novinari kolutaju očima, jer sam im dosadan.

Do izbora će se još štošta desiti na uzavreloj političkoj sceni. Kako promišljate o najavljenom povratku Karamarka na desnici?
Karamarkov povratak mogao bi nanijeti dodatnu štetu HDZ- u, jer on je ipak bivši predsjednik te stranke, kojeg je maknuo Plenković. Ja mislim da su karte već podijeljene za ove izbore.

Predviđa „vidoviti Nikola“?
Nije to. Mi smo se kao Most pojavili 2015. i uletjeli u politički prostor, kad su bili duboko zakopani rovovi između Milanovića i ljevice i Karamarka i desnice. Politička scena je danas zasićena. Ne vidim mogućnost da se pojavi ništa novo što bi utjecalo na izgled političke scene. Iako u politici nikad ne reci nikad.

Kakve su vam osobne ambicije? Vidite li se kao premijera jednog dana?
Ja sam osnivač Mosta i samo razmišljam hoće li Most uspjeti promijeniti Hrvatsku. Jako malo razmišljam o svojoj poziciji. Često mi kažu:ti si drugi čovjek u Mostu. Jest i kao takav se najbolje osjećam.

Nećete mi reći da u stranci ne razgovarate o budućoj kadrovskoj križaljci i da u njoj ne vidite i sebe kao kandidata za premijera?
Naravno da razgovaramo. Neki vide i mene, čak puno ljudi vidi Božu Petrova, Nina Raspudića, ili Mariju Selak kao najbolju opciju za kandidata za premijera. Ja sam osam godina ložio nacionalno, a više od deset ukupno na lokalnoj sceni. Ljudi imaju problem da ih osobna ambicija pojede, pa da ne vide širu sliku. Ja imam drugi problem, ne smijem dopustiti da je moja ambicija nešto što sam gradio godinama i da je iznad toga što je interes Hrvatske. Za mene je to osobno veliki test.

S obzirom na to da ste u politiku ušli iz prosvjete, što vam je donijela, a gdje vam je ostavila ožiljke?
Sigurno mi je obitelj propatila. Ja imam problem dobiti glas od žene, ne zato što misli da radim loše, već stoga što sam zbog politike zapostavio obitelj. Ja gubim najvažnije trenutke u životu kćeri. Čim završimo intervju, sjedam u auto za Metković da bih iako jedan dan proveo s obitelji. S druge strane, dobio sam u politici privilegiju da se družim s kvalitetnim ljudima iz medija, znanosti, gospodarstva, da imam priliku nešto naučiti, napraviti nešto... Kao profesor nikad ne mogu vidjeti konačan rezultat svog rada. Zavidim ljudima koji iza sebe vide konkretne rezultate rada, npr.u građevinarstvu. U politici kad si u oporbi, ne donosiš odluke. Ali sam siguran, da sam na neke dobre stvari ipak utjecao u društvu.

Koliko puta ste samog sebe preispitali zašto niste ostali raditi kao profesor povijesti u Metkoviću i voditi miran život, van javnosti?
Jako često. Onda opet sebično ljudski priznajem, ja to volim i mene to ispunjava. Ja sam iz malog grada ulaskom u politiku kao Ivica Kičmanović došao u Zagreb. Znate, bio sam solidan profesor, djeca su me voljela. Sada imam osjećaj da radim nešto puno veće, iako pitanje je što je veće. Svi mi volimo misliti da smo važniji kad radimo neke naizgled veće stvari.

Osjećate li se glupo kad kao oporba ste svjesni da na većinu toga na što ukazujete realno ne možete utjecati?
Da netko može pročitati poruke WAP grupe našeg Kluba zastupnika, znate li koliko sam poslao poruka: ima li to smisla više? To je stalna dvojba u životu. U svakoj profesiji. Mislim da su neuspjesi, strpljenje i upornost preduvjet uspjeha.

Koliko se mijenjao odnos ljudi spram vas?
Kad si u oporbi, ljudi su iskreniji. Točno vidim tko te voli, tko te ne voli. Mi smo bili na vlasti, kad bez nas ništa u državi nije moglo. Sjećam se kad sam dolazio u Ministarstvo turizma, mene bi špalir čekao, skoro kao na red carpetu. Imao sam to iskustvo. Sada drugačije gledam odnos ljudi prema sebi.

Na čemu morate poraditi?
Ja sam predsjednik Antikorupcijskog vijeća, moram se stalno baviti korupcijom. Što je sinonim za nešto prljavo.Ljudi me u toj priči vide i s time povezuju. Nekad bih trebao konstruktivnije nastupati.

Pratite li sliku o sebi na društvenim mrežama?
Ja pratim što ljudi pišu, statuse sam objavljujem. Često kada me upoznaju, ljudi se iznenade da nisam tako strog, krut, ozbiljan, distanciran, kakvim me dožive preko medija.

Nismo vidjeli vašu fotografiju u kupaćim gaćicama, poput Jandrokovića. Možda bi dobili nove glasače.
Niste, nisam tako radio PR. Ne znam koliko bih glasova dobio s takvim slikama. Trebao bih još poraditi na fizičkoj kondiciji. Ako procijenim, da bi mi koristilo za potencijalne glasove da se dovedem u red u teretani, možda se iduće ljeto pojave takve fotografije.

Koji su vam ventili opuštanja?
S obitelji i prijateljima. Ovo ljeto sam zbog inficiranosti politikom izdržao četiri dana bez mobitela, posvećen samo obitelji. Takvih dana trebao bih priuštiti sebi i njima puno više.

Napunili ste 42 godine. Smatrate da ste sad zrela osoba?
Nino Raspudić mi kaže da tek nakon 47. je čovjek u potpunosti zreo. Dakle, još nisam u najboljim godinama.

Koliko vas vodi srce?
Dosta me vodi srce, trebalo bi više uključiti razum. Ali, puno sam bolji, nego kad sam se uključio u politiku. Generalno, ja jesam emotivac. Gledam film i znam pustiti suzu. Takav sam.

Mislite da i premijer plače kad gleda film?
Ja njega ne poznam, ja vidim tu sliku u javnosti koju on emitira o sebi. Mislim da ima on i svoju ljudsku, humaniju stranu, ali ju je zbog funkcije zatomio. On se više ne može opustiti. Jednog dana, kad ne bude imao toliku moć, možda uvidi da se treba vratiti suštinski sebi i probuditi tog starog Andreja.

   0
   0