Legende - Mira Banjac: Svašta znate o meni, ubiću Vas !

U našoj rubrici s nekad velikim imenima, danas donosimo susret s jednom od najdugovječnijih aktivnih glumica na svijetu, koja u karijeri ima čak 170 filmova i serija. Dobitnica 2 Zlatne arene, koju pamtimo po ulogama u kultnim filmovima: Balkanski špijun, Čuvar plaže u zimskom periodu, Sjećaš li se Doli Bel, Varljivo ljeto 68.-e, Lov u mutnom, Jagode u grlu, seriji Vratiće se rode... Razgovarao Boris Homovec

15.10.2023. - 12:00
16.10.2023. - 09:10
 0
Legende - Mira Banjac: Svašta znate o meni, ubiću Vas !
Mira Banjac/ foto Vukica Mikača
Legende - Mira Banjac: Svašta znate o meni, ubiću Vas !
Legende - Mira Banjac: Svašta znate o meni, ubiću Vas !
Legende - Mira Banjac: Svašta znate o meni, ubiću Vas !
Legende - Mira Banjac: Svašta znate o meni, ubiću Vas !

Da Mira Banjac nije nikakva nedodirljiva glumačka zvijezda, potvrđuje i mala anegdota, koja se nedavno desila na tržnici u Novom Sadu. Jednog dana kupovala je povrće, kad seljanka za pultom,prepoznavši je ,krikne : „ Jao, što ja tebe volim!“. Gospođa Banjac je pogleda,nasmješi joj se i veli: „I ja tebe volim.“ Seljanka zastane i pogleda je upitno: „Ali,kako kad ti mene ne poznaješ?“, na što se Mira nasmješi ,dobaci s puno duha „Ali, ja od tebe živim!“ i izgubi se među štandovima. 

Ako je itko majstor za uloge sasvim običnih žena iz našeg susjedstva,uloge majki,baki,tetki koje susrećemo na svakom koraku, od kojih svaka nosi na leđima breme vlastite sudbine, čiji svaki pogled,pokret,ili minimalistička gesta na malom ili velikom ekranu daju takvu plastičnost i prirodnost ,kakvu ima malo koja glumica,onda je to Mira Banjac.Ona je sinonim da se glumačka diva,osim na sceni gdje je igrala veliki klasični,ali i avangardni repertoar, može postati i kroz najmanju filmsku epizodu.

Čini se da je 1976. bila sudbonosna godina za nju,kad je u konkurenciji europskih diva Irene Papas i Simonne Signoret dobila glavnu ulogu logorašice Marije u istoimenoj seriji Televizije Zagreb,od trinaest epizoda u režiji Stipe Delića. A i Goran Paskaljević je toj sitnoj ženi ogromnog talenta i energije dao prvu veliku filmsku ulogu majke u svom debitantskom, danas kultnom filmu. Uslijedila je lavina filmskih i tv uloga,a publika je najviše pamti iz filmova „Salaš u malom ritu“,“ Ne naginji se van“ Žižića,gdje je za ulogu kurve Mileve dobila Zlatnu arenu, „ Majstori,majstori“,“Lov u mutnom“,“ Sjećaš li se Doli Bel“,“ Varljivo leto 68.“,“ Balkanski špijun“,“ Jagode u grlu“,“Lepota poroka“,“Bure baruta“,sve do kultne serije „Vratiće se rode“ Gorana Gajića kojom je u ulozi babe Ruže iz Barande ponovno ušla u naša srca. Kao glumica nevjerojatne energije snima film za filmom. U Hrvatskoj je snimila i film Danila Šerbedžije „72 dana“,u kojem joj je partner bio redateljev otac Rade Šerbedžija.

Dok pričamo, gospođa Banjac puši, pije viski i usprkos tome što je navršila nevjerojatnih 93 uživa u životu. I još uvijek snima. Trenutno seriju „Zakopane tajne“ na Pinku.

 - Gospođo Banjac, prihvaćate li baš sve uloge koje vam se nude?

 - Ne prihvaćam sve, ali ako sam i prihvatila neku seriju koja nije bogzna kakvog kvaliteta ,trudim se da iza svake svoje uloge stojim. Jer, to je moj posao ,da radim u svim medijima. Nekad je bilo divno raditi samo u teatru, a svaki poziv na film bio je čast.Sada s povećanjem produkcije glumački posao je postao tekuća traka. Imam sreću što radim s velikim redateljima. Radila sam s gotovo cijelom „praškom školom“,osim kod Rajka Grlića, kod kojeg sam bila gost na filmskom festivalu u Motovunu. Kad mi se javio Danilo Šerbedžija,Radetov sin, za film ,rekla sam mu: Ti režiraš film,pa ti si dječak?! A on će meni: Miro, ja imam više od trideset godina i sad ću da se ženim! I ja sam bila konsternirana. Rekla sam mu da ću igrati kod njega, ali pod jednim uslovom, da se više ne preziva Šerbedžija,jer je to već jedno prodano svjetsko ime,ja ću tebe da zovem Dač Šerbi! On se oduševio i otada ja njega zovem Dač.

Danas vam se dešava da igrate u filmskim projektima sinova Gorana Paskaljevića i Radeta Šerbedžije, dakle već u drugoj generaciji koja vas traži i želi u svojim podjelama...

-Jeste i to je fantastično! Snimala sam kod Vladimira Paskaljevića vrlo interesantan film „Đavolja varoš“, da bih nekoliko mjeseci kasnije igrala kod njegova oca u „Medenom mjesecu“, kod kojega sam igrala u gotovo svim filmovima. Ja sam mu bila kao maskota. 

   KASNA FILMSKA KARIJERA

- Ipak, da ne bi čitatelji stekli krivu predodžbu, vi ste prilično kasno započeli s filmskom karijerom,tek kad ste preselili u Beograd.Prvu veliku šansu dao vam je upravo Paskaljević u „Čuvaru plaže u zimskom periodu“ ,a tad ste već bili u kasnim četrdesetim godinama... 

-Točno. Ja sam dugo u kazalištu i počela sam s karijerom 1951. godine. A dobiti ulogu na filmu za mene je teško išlo...Znalo se da domaćim filmom dugo dominiraju Milena Dravić , Božidarka Frajt i Milena Zupančič .Kad sam iz Novog Sada prešla u Beograd 1970. godine,na poziv Mire Trailović koja me upola sezone povukla iz klasičnog „Srpskog narodnog pozorišta“ u moderno „Atelje 212“ ,nisam se pokajala. Ušla sam u jedan obiteljski ansambl jakih glumačkih ličnosti.I čim sam došla,morala sam prolaziti razne testove duha,štoseve mojih kolega ,koji su bili seljački. Dragan Nikolić bi me pitao ,kada bi dolazila iz Novog Sada: Jesi ti došla svojim kolima ,ili poduzećovim? (smijeh). Jednom sam s Zoranom Radmilovićem i ekipom igrala kultnu predstavu „Radovan III“ ,koja je uvijek trajala toliko dugo,koliko smo bili u stanju improvizirati,po tri,čak četiri sata.I odjednom usred predstave Radmilović se okrene prema meni i iz čista mira ubaci repliku: „ Ti da šutiš! Da te ne bi vratio u Novi Sad!“ Mi smo vrištali na sceni, a i publika je popadala od smijeha...I tako sam,preko Ateljea, došla i do filma.Uskočila sam u taj brzi vlak mladih redatelja češke škole, od Paskaljevića do Kusturice.Nakon toga moja je filmska karijera vrtoglavom brzinom krenula.

- Da li ste kao mlada glumica imali komplekse zbog svoga izgleda, koji vam nije davao predispozicije za uloge filmskih ljepotica?

-O da ! Bila sam mlada,mlada, a ružna,ružna !... Ja sam mala,niska rastom, nemam nijednu karizmatičnu crtu i morala sam puno da radim sa svojim kratkim rukama , kratkim nogama i sitnim očima. Kompleksi su naravno postojali, ali vjerujte mi da nikada nisam rekla nijednom režiseru ili kamermanu: molim vas, dobro me slikajte! Znala sam da se poništim za svaku ulogu i nemam tu vrstu kompleksa i taštine. Kako sam karakterna glumica,rano sam shvatila da je to ono čemu trebam težiti. Jedino je moja majka patila kako su moje kolegice Ružica Sokić i Vera Čukić lijepe i dotjerane, a ja mala,grbava i ćorava! Bog me poštedio sujete i toga da ne zavidim lijepim glumicama s dugim nogama.Ja guram svoj imidž i dogurala sam,eto, do sedam decenija glumačke karijere.

Imate li,zbog godina koje su neosporne,problema s koncentracijom i memorijom, ili vas ta količina posla drži, diže vam adrenalin i daje dodatnu energiju?

-Vi sada razgovarate s ženom koja ima jako mnogo godina. Ja imam višak energije! Pošto mene ništa drugo ne zanima, ja svu tu energiju čuvam i usmjerujem na ono što najbolje znam da radim,glumim. Mislim da će vaše čitatelje zanimati kako uopće ne idem na nikakve liftinge, ili skupe kozmetičke tretmane. Pijem vrlo mnogo vode,te sve što je na mom stolu od voća i povrća to je i na mom licu. I koristim pokoju kremu. To je sve.Vrlo dobro spavam, kad nemam snimanja, ja sam već u jedanaest u krevetu i spavam do sedam ujutro.I da znate da mi je baš drago što ste se usudili pitati me da li sam ponekad umorna? Jesam ! I trudim se pronalaziti ,s osluškivanjem svog organizma, neki balans u količini posla, koju sam sposobna odraditi.

   KULTNA GLUMICA NOVIH GENERACIJA

Imponira li vam što vas dandanas mladi obožavaju ? Vi ste njima kult figura uz koju su odrastali, znaju i replike iz vaših kultnih filmova, kao što je „Balkanski špijun“, u vama vide simbol topline i duše nekih vlastitih baka,majki ili teta.

-U pravu ste . Nikad nisam imala problema s mladim ljudima. Čim je netko mlad uz mene ,ja ga poštujem,a kad vidim da nema dovoljno iskustva, ja sam tu da mu pomognem. Nemam barijeru između mladih i starih. Znate, ja sam lukava i vrlo radoznala osoba,pa se trudim ako sam u okruženju mladih ljudi na nekom projektu da uhvatim njihov ritam i ne zaostajem. Ja sam vrlo malo negativki igrala u karijeri,uglavnom su to neke tople žene iz naroda,koje i mladi vole i prepoznaju.

Vi ste se kao Sremica vratili u svoj kraj. Kako ste donijeli odluku da odselite iz Beograda u Novi Sad?

-Ja sam 27 godina provela u „Ateljeu 212“ i u međuvremenu Beograd je postao veliki tranzitni grad. Poželjela sam da se vratim svojim korijenima,svojim prijateljima, grobu svoje majke...Prodala sam stan u Beogradu i kupila lijepi stan u Novom Sadu, blizu Dunava, jer moj sin je ribič.I jako sam zadovoljna tamo. Inače,ja potječem iz Srema, iz sela Erdevik,koji je imao nevjerojatnu duhovnu klimu. Ja sam svoju mladost provodila u vinogradima mojih ujaka.Miris te zemlje je duboko u meni i volim što sam to zadržala u sebi. Eto,možda i mi to daje snagu! (smijeh) 

    AMERIKA

- Je li točno da imate američkih korijena ?

 - Svašta me pitate,svašta znate o meni,ubiću vas ! (smijeh) Da,moja baba Natalija, Sremica je otišla s prvim valom emigracije preko bare, u Ameriku. Bila je velika hohštaplerka i obogatila se na pravljenju viskija. I tamo se rodio moj otac i moja tetka.1924. prvi puta se vratila u domovinu i dovede moga oca,koji nije znao ni riječ srpskoga. Seljačkom psihologijom htjela je pokazati svima kako se obogatila u Americi i dovela sina da ga oženi. Moja majka Olga je bila djevojka iz dobre kuće,lijepa žena i tu je moja baba našla računicu .Dolazi do svadbe. I ja sam se rodila.Moja majka nije znala engleski,otac nije znao srpski, ali kažu da je bio dobar čovjek i volio moju majku. Kako nije mogao više da izdrži u toj maloj sredini,kad sam ja imala četiri godine,on se vrati u Ameriku i pošalje kartu za mamu i mene,da dođemo k njemu. Moj ujak odgovori mamu da ne ide u svijet i nismo otišle. Nakon nekog vremena otac se prestao javljati. Moja majka se jako namučila u životu i umrla je relativno mlada, u pedesetdrugoj godini. Ona je obožavala što sam ja postala glumicu i veliku potporu mi je davala od samog početka. A ja nikad više nisam vidjela oca. Čak sam jednom došla do njegovih vrata na adresi u Detroitu, ali nikad nisam pozvonila.

Jeste li taj neodnos s ocem doživjeli kao traumu ?

 Jesam. Ja sam se dva puta upisivala na tečaj engleskog, ali nisam ga završila,iako sam svakog đavola naučila u životu,jer sam imala otpor u sebi ,zbog teškog djetinjstva. Moja baba i tetka govorile su u kući engleski, kojeg ja nisam razumjela, a samo su se svađale na srpskom.Međutim, kasnije sam u karijeri radila i u američkim filmovima i kad me stislo,naučila sam engleski. Posljednje sam snimila „Braću Bloom“ s oskarovcima Adrienom Brodyem,Rachel Weisz, Markom Ruffalom i Maimilianom Schellom i jako je bio zadovoljan reditelj Rian Johnson sa mnom. Čim bih završila snimanje svoje scene on bi mi ,s osmijehom od uha do uha, pokazivao palac gore!(smijeh)

Kako ste uspjeli izdržati u Americi kao zakleta pušačica ?Tog poroka se ni u ovim godinama niste rješili

 - Ja ne mogu bez cigarete. Kad sam priznala svom doktoru da jedva čekam da svane,da mogu zapaliti, on je rekao da diže ruke od mene! (smijeh) Ali, kad sam prije puta u Australiju nedavno išla na sistematski pregled,drugi doktor mi je rekao da su mi pluća čista kao sa Zlatibora. Ja sam rekla da je to nemoguće.On mi je rekao da pušim plitko, da ne uvlačim duboko i da moje grlo i pluća nisu pušački zagađena...Ja kod kuće ne pušim, ali zato na setu, ili probi dimim kao kočijaš!

   MUŠKARCI

- Obzirom na tragediju s ocem, jeste li imali kasnije u vezama problema s muškarcima ?

- Ne. Ja sam i tu imala veliku sreću. Mene su moji ljudi voljeli. I nisam nikada bila usamljena.Moj muž,koji je bio moj prvi momak i prva ljubav nije bio iz umjetničkog miljea, već inžinjer. Ja sam u 21. godini rodila sina i počinjala karijeru, a on je još pet godina poslije studirao. Nakon dugog zabavljanja,nakon što smo ušli u brak, naša ljubav je isparila.Nismo se čak ni svađali. I kad smo se rastajali, otišli smo na jedan ručak,plakali i razišli se kao prijatelji.Da me danas pitate zašto ste se vi rastali, ja ću vam reći da ne znam. On je kasnije imao dvije kćeri u drugom braku, ali ostali smo u prijateljskom kontaktu zbog djece i kad se razbolio, ja sam mu nabavljala izvana lijekove.Ubrzo je umro .Znate, nisam ja imala puno ljubavi, ali sam imala lijepe i prave ljubavi.Mene nisu iznevjerili moji ljudi.Kad sam naišla na pravog čovjeka,davala sam sve od sebe.A kad dajete sve najbolje od sebe, onda isto i dobijete.Barem je tako bilo kod mene. 

- Vaša kolegica Semka Sokolović Bertok je jednom rekla da želi kad umre da joj u lijesu polože špil karata, kako bi i u drugom životu igrala bridž. Ne znam da li su joj njeni najbliži ispunili tu želju, ali me zanima, da li vi razmišljate o smrti? Bojite li se kraja?

-Kad dođete u moje godine, ili kad osjetite gubitak nekih osoba, kao što su bile Semka ,Boris Dvornik i Rade Marković ili Milena Dravić ,onda naravno da počnete razmišljati i o svom kraju. Voljela bih samo da me ne strefi neki dugačka bolest i da nikoga ne opteretim svojom onemoćalošću. A jedini strah koji imam je da ne izgubim pamćenje. Ja ću postojati dok igram i kad to više ne budem mogla, uginuću kao biljka! 

- Kako živite? Obzirom na količinu projekata u kojima igrate, vaš standard je daleko iznad vaših vršnjaka i ostalih umirovljenika... 

-Živim dobro,ne žalim se. Mogu da putujem,da si kupim neke lijepe stvari, ali ja živim svoj mali život ,u svojim okvirima mogućeg. Ne patim za luksuzom, nisam nesretna što ne živim u vilama s bazenima,letim privatnim avionima i ne živim iznad vlastitih mogućnosti. Zadovoljna sam onime što imam i što sam u ovim godinama još u mogućnosti pristojno zaraditi.

   KUHANJE, STRAST.....

- Kakva ste kuharica? 

  Super.

Kao prava Sremica ?

-Nego...Spremam svake nedjelje, ako nisam na snimanju,veliki ručak: juhe, mesa,pohano,rezanci, štrudli, nema šta nema...Ali,volim i na brzinu kad preko tjedna nešto skuham da dodam nešto svoje u recept, neki začin.Jako volim talijansku kuhinju, a pošto je moj sin lovac,pripremam mnogo lovačke specijalitete. Jako dobro radim, a to morate probati kad dođete kod mene, paštetu od fazana,pa srneći but a la Mira...

- Jeste li još uvijek veliki ljubitelj kavanskog načina života ?

 - Opasno volim "kafanu" ,onu nekad i ovu sadašnju. Ali,"kafana" koju sam ja voljela, bila je nešto sasvim drugo: trenutak radosti s prijateljima, mjesto velikih raspoloženja, velikih euforija, ali s ukusom,bez nasilnosti i ispada.U "kafani" nije mogao svatko da sjedi i bude zanimljiv. Ja sam recimo mome sinu, kad je postao momak, rekla: tri stvari moraš znati prije nego što uđeš u "kafanu",a sad ću to naučiti i vas. Prvo, ne smiješ ući bez para,drugo, kad zoveš muziku da ti svira, nitko ne smije vidjeti kada im daješ novac,to moraš uraditi diskretno. I treće,kad tebi sviraju, to ne smije da čuje ni susjedni stol. Kada to naučiš,možeš u "kafanu" !( BH)

   0
   0